otrovni web log..

"Vidio sam Ljubav kako luta labirintom, složenim od tuđih osjećaja. I vidio sam bisere u oku, kako ju tješi Tuga i miluje po kosi.
Odlučio sam spasiti Ljubav, osvjetliti joj izlaz na pravu stranu. I rekao sam vjetru da ju podigne, da ju odnese među oblake...
Gledam, sada, kako se smješi Ljubav dok se ljulja na oblacima i baš u tom času ju pogodi munja ravno u srce... Rasula se poput kiše
i upala u srca ljudima."

Pričaj mi dalje, Mjeseče, jesu li je ljudi prepoznali u sebi? On pogleda u tlo pa mi kaže:"Ti ćeš znati, vjeruj mi."

Osjećam joj dah uvijek u blizini, kroz igru me kao slučajno dotakne. Čujem joj šapat u gluhoj noći dok sjedi na oblaku svoje majke...

Jutro;)Lijepo si ovo napisala;))

thanks;)

Neka su ljudska srca bila vec predugo bez ljubavi, pa su otvrdnula, neki su se ljudi predugo sakrivali iza svojih maski, oklopa i bedema...njihova srca nisu dosegnule kisne kapi ljubavi...za njih se jos molim...i za njih cuvam jos poneku kap ljubavi...