otrovni web log..

Kada razbiješ prozore šutnje
i kada zatvoriš vrata nevjere za sobom,
kada prestanem osjećati
njen miris na tvojoj koži,
možda te tada uspijem vidjeti u dušu.
I dok lažima dišeš, ne gledaj me oči,
ne kupuj me suzama...
kasno je za to...
Već smo odavno predaleko ...
Samo nas je vezao onaj osjećaj navike,
da smo negdje ovdje...
O kad bi vrijeme izbrisalo tragove,
kada bi kiša mogla isprati sve ovo iz mene
što osjećam, što ne zaboravljam...
Lako je biti ovdje kada nemaš razloga za to,
kada je svejedno..
I dok lažima dišeš, ne gledaj me u oči,
ne kupuj me suzama...
kasno je za to...

stoje dva ogledala jedno nasuprot drugom , gledaju se i jedno upita: što to ljudi vide u nama?