stara vremena
..jedan osmijeh, jedan pogled i dvije riječi su čovjeku dovoljne da zna da nije sam....možemo nekome dati cijeloga sebe, ali to neće biti dovoljno...neće biti dovoljno da mu pomognemo....samo ćemo biti pasivni promatrači sa strane....ja to ne želim.....meni je to teško.....ne želim biti pasivni promatrač....ali izgleda da nemam izbora.....moj osmijeh, pogled i dvije riječi nisu dovoljne, ja nisam dovoljna....
sretna sam...osječam onu toplinu....osječam se dobro....ali znam da ne pružam dovoljno....zar nisam dovoljno jaka? zar me strah? nisam dobra osoba? vjerojatno....od ovog trenutka sam ona stara JA! nasmijana, sretna, ali postat ću bolja osoba....možda ove male stvari koje dajem nisu dovoljne, ali ću ih i dalje davati....moj osmijeh, moj pogled, moj dodir, moj poljubac....
ako jednog dana saznaš kako ti mogu pomoći, reci mi....jer ja sam tu...pazit ću na tebe....to znaš....
04.11.2008. u 15:31 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar