dok pada kiša..
hodam...pada kiša....slušam mjuzu...odjednom osjetim da meni nije zima i skidam jaknu...ah...
osvježavajuće kapi kiše mi padaju po rukama, po licu, po kosi....ne smeta mi...zapravo uživam...hodam pločnikom....
svi se stišću ispod kišobrana i drhte jer im je zima...ali ne i ja....ja se smijem....kiša me nekako oraspoložila....
odlučila sam...nikad više pesimist....izlazim iz te depresivne klase, preskačem klasu realista jer mi je dosadna i
dolazim do klase optimista....osmijeh je ovdje glavni poticaj....sreća i pozitivnost vječni pratitelji...uživancija i
znanje kako cijeniti ljubav i život...tu nikad nisam sama...tu je uvijek netko tko će se smijati zajedno samnom...
tu je glazba uvijek glasna....tu kiša priziva osmijeh na moje lice....tu je sve onako kao treba biti...tu živim slobodno
u svojem svijetu...i taj svijet volim...volim ljude u tom svijetu i oni vole mene....;)
04.11.2008. u 16:25 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
buaahahahahaaaa
Autor: IgneosEructid | 04.11.2008. u 16:28 | opcije
Riječi pune vedrine i osmjeha.Moj iskren pozdrav :-)))
Autor: gospodar_srca | 04.11.2008. u 19:04 | opcije