K.A.O.
Kao zamršeni konci
isprepleli su mi se osjećaji
u bezbroj čvorova koje ne znam otpetljati...
Kao zamućena voda
pomutile su mi se misli
u tekućinu koja ne želi ispariti...
Kao zamagljeno jutro
zamaglile su mi se oči
nekom neprozirnom mrenom...
Kao zarezano platno
urezale su mi se suze
u duboke ožiljke na licu...
Kao zaprašena ulica
prašnjavo mi je srce
od tragova uspomena...
Kao zalutali čovjek
izgubila sam se u samoći
nepromišljenog trenutka...
08.11.2008. u 3:11 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar