postumno

Teorija
Ako markerom napišeš riječ ljubav na baseball palicu i krckaš nekome rebra dok ne prizna da je ljubav vaistinu moćna stvar, možeš si pripisati titulu borca za emotivniju i ljubavlju prožetu sutrašnjicu ljudskog roda. Ako u razmatranje uzmeš i sportsku komponentu (pa makar bio i truli kolonizatorski američanski šport), očito je kako utjelovljuješ maksimu o zdravom duhu u zdravom tijelu, jer nema boljeg pokazatelja zdravog duha od sposobnosti za ljubav, pače sklonosti ispoljavanju dotičnog mu potencijala. Nadalje, traumatski pneumotoraks pruža kredibilitet dimenziji dosezanja vječnosti kroz ljubav "dok nas smrt ne rastavi" (podrazumijeva se vrlo žestoka ljubav jer su rebra elastična, a napuknuće obično nije dostatno za rupturu pleure i posljedično posezanje za vječnošću)

Empirijske zabilješke
Jednom sam u kafiću skroz dugo šutio s ženom. Ona je pila Jager a ja gusti sok. Pragmatici bi rekli da je šutjeti dugo beskorisno i predstavlja izvještačenu melodramatičnu sentimentalnost, bilo da se upražnjava u stvarnosti ili u pisanom osvrtu na neki događaj, no riječ je samo o onim pragmaticima nevještima šutnji. Drugi znaju da je takva primjedba neumjesna, jer ljudi šute dok ne odšute sve što su tom prilikom namjerili odšutjeti. Činjenica je kako se događaju i nesuvisle digresivne šutnje, no tako to ide u komunikaciji. E sad, ono što je zanimljivo je to da sam, nabacivši svoj prošlomilenijski kožni kaput na izlazu iz lokala vokalizirao prvo jedno "ej", a zatim i pitanje "znaš da te volim?". To se može pravdati činjenicom da je bila malo daleko da joj to šutnem i okrenuta leđima podizala ovratnik kaputa i namještala šal, no okrenula se i jako se lijepo nasmiješila, onako sve do očiju, žmirnula s oba oka odjednom iako nije bila od žena koje ne znaju namignuti, dapače... i zatim otišla niz Opatičku. Kad se vidimo uvijek se lijepo smiješi.

Otad je mnogo vode prošlo ispod većine mostova i više puta sam zatajio ljubav imajući u vidu kako je dosadno i mučno plijeviti s nje suvišne izdanke i konotacije da ne bi ozlijedili nekoga, a i puno sam puta potegao ljubav da nekog udarim njome. E sad, u svemu tome mi je krivo samo što sam je tako bez bojazni rekao ili odšutio relativno malo puta i još manje puta doživio da netko svojom reakcijom tako potpuno opravda moje povjerenje kao žena u sivom špricanom kaputu koja mi je okrenula leđa, podigla kragnu, prebacila kosu preko nje, popravila medenožuti šal i nekako poletnim korakom krenula niz Opatičku.

Znam izdavača koji bi ovo objavio. I, ah, da, dobro ti jutro!

... ja znam ženu, u sivom kaputu...

svejedno...dobro je reći...iako je možda riječ promašila metu

clarity: VS2 very small inclusions, color: Z (light yellow), cut: Marquise, carat weight: 0,75 ct, price: -less :)))

;) donna, nije ta meta, prefiks metu imao na umu... a reći je dobro osim kad nije. slično kao i prešutjeti. ;D

ideš, sad sam malo prije bila tu, pa onda odjednom više nisam. pitao bi se čovjek gdje sam onda ja to bila. pa mi riječ zanijemila posred jezika jer je nestalo struje. u zadnje vrijeme me prođe volja za pisat kad pročitam tvoj log... :/ ;D izobličiš, uobličiš, puhneš u sredinu i porodiš se, a da to i neznaš. u biti, mda. zanemari. mislim da ovo pišem sebi. :D

da, to je ideja, ali zasad sam ovladal samo izobličenjem, kasnije bum poradil na ostalom ;D

Stvarno uživam čitajući Pajka i s nestrpljem očekujem sljedeći nastavak. :-)

Nje. :-|