Život..mjenja li se?
Mjenjaš li se živote i rušiš li zidove netaknute prošlosti?
Postoji li samo moja zvjezda tamo gore, među oblacima
i da li će jednoga dana u kricima pasti u moje dlanove, užarena...
Mjenja li vrijeme naše postojanje i zašto nam tako brzo ukrade djetinjstvo?
Još uvijek se sjećam naših livada, parkova i stare drvene ljuljačke
na kojoj smo Suncu krali sjaj sa površina jezera.
Kako su se odjednom dani obojili u sivo, kako se odjednom sve promijenilo?
Nebo često plače, čujem kako jeca i šapuće Mjesecu o svojoj tuzi....
Kao uvelo lišće visimo na izgorenim granama, čekajući trenutak kada će pući...
Jesmo li još ovdje, živote ili izgubljeni među zrcalima sakrivamo lica od sebe samih...
Kako su se odjednom mnogi tako promijenili,a ti i ja još uvijek dišemo skupa?
MOžda su snovi napisali uspavanku pa se sada igraju našim mislima,
a mi još uvijek sjedimo u istome parku, na istoj ljuljačci.
Ponekad me strah otvoriti oči, bojim se što ću ugledati.
A što ako više ne vidim ništa i ostane samo goli kamen odavno palih gradova,
samo prašina pod prstima i na obrazima, a nebo zauvijek prestane plakati?
Ostat' ćemo ležati sami u prljavštini tuđih riječi, možda i zauvijek...
Mjenjaš li se živote i rušiš li zidove netaknute prošlosti?
Prikrivamo rutinu u koju smo upali pokušavajući promijeniti vrijeme...
14.11.2008. u 17:01 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Zamislio sam se - ozbiljno... :)))
Autor: Stari-korijen | 15.11.2008. u 18:40 | opcije
promatranjem mjenjamo objekt promatranja, možda i život mjenjamo samom time što ga živimo
Autor: z355ko | 17.11.2008. u 14:45 | opcije