Legenda uvijek živi

Rani život [uredi]
Senna se rodio u São Paulu, glavnom gradu istoimene brazilske federalne države, kao sin imućnog oca koji je ubrzo razvio njegovo zanimanje za automobilizam. Potaknut od oca, trkaćeg entuzijasta, Senna je sjeo u svoj prvi kart-bolid u dobi od četiri godine. Ušao je u karting natjecanja kada je to zakon dopuštao, u dobi od trinaest godina. Svoju prvu utrku opisao je u dokumentarnom filmu napravljenom u ranim osamdesetim godinama 20. stoljeća, govoreći kako su staze rađene na ulicama i parkiralištima, a startne pozicije zapisivane na papirićima, te bi se potom izvlačile iz jedne kacige, a izvučeni broj označavao bi startnu poziciju. Broj koji je izvukao u svojoj prvoj utrci bio je broj 1, što je značilo da u svojoj prvoj utrci ikad starta s pole positiona. Iako su drugi vozači bili mnogo iskusniji i brži od Ayrtona, nisu se mogli nositi s njime na dugim ravninama zbog male Ayrtonove mase u odnosu na odrasle vozače. U istom dokumentarcu izjavio je kako je zaostajao za svim vozačima u zavojima, te da ga je jedan vozač zakačio s leđa i izbacio iz utrke. No, 1977. godine osvojio je Južnoameričko Kart prvenstvo, te nekoliko puta bio drugi na Svjetskim Kart prvenstvima, no nikada ga nije osvojio.
Odlaskom u Europu 1981. godine, pristupio je natjecanju British Formula Ford 1600, koje je osvojio. Iste godine je prisvojio majčino krsno prezime, Senna, jer je da Silva vrlo često prezime u Brazilu. Iduće, 1982. godine, Senna osvaja još dvije titule; britansku i europsku, za pobjedu u natjecanju Formula Ford 2000 Championships.
1983. godina donijela je rivalitet s Martinom Brundleom u Formuli 3. U tom natjecanju Ayrton je među ostalim, osvojio i prestižnu utrku u Macauu s momčadi Teddyja Yipa, Theodore Racing Team, iako je ta momčad zapravo bila pod drugom momčadi za koju se natjecao Brundle, West Surrey Racing. Nakon testiranja za momčadi iz F1, Williams, Brabham, McLaren i Toleman, osigurao je nastup u Formuli 1 za sezonu 1984.

U Formuli 1 [uredi]
Toleman je bila mala momčad u usporedbi s većim onoga vremena, kao i danas veliki McLaren ili Williams i Brabham. Usprkos tomu, momčad je razvila pristojan automobil s Hartovim motorom, u kojemu se Sennin talent počeo primjećivati. Ostvario je prvi bod u VN JAR-a, 7. travnja 1984. godine, na stazi Kyalami. Prve tri utrke i ukupno dva boda bile su samo početak, jer je pravi utisak svijetu F1 ostavio na kišnoj utrci u VN Monaka. U subotu je izborio start na trinaestom (13.) mjestu, no tijekom utrke, koja je na glasu kao nemoguća za pretjecanje tijekom suhog, počeo je prestizati većinu vozača. U devetnaestom (19.) krugu prestigao je drugoplasiranog u utrci, tada dvostrukog, kasnije i trostrukog svjetskog prvaka, Nikija Laudu, te zatim ganjao Alaina Prosta i prvo mjesto u utrci. No, kiša je toliko onemogućila uvjete da je utrka prekinuta u trideset prvom (31.) krugu, a svim vozačima koji su do trenutka prekida utrke bili u poziciji osvajanja bodova, oni su prepolovljeni. (Ovo je imalo nesretan učinak na Prosta. Pola bodova koje je zaslužio prvim mjestom (pet umjesto deset) nisu bila dovoljna za osvajanje titule svjetskog prvaka, a da je osvojio sve bodove, imao bi dovoljno bodova da postane prvak. Bilo je potrebno odvoziti još nekoliko krugova da se odvoze dvije trećine utrke i da se utrka proglasi kompletno odvoženom.) To drugo mjesto predstavljalo je prvi podij za Brazilca. Još dva puta Senna se penjao na podij zahvaljujući trećim mjestima odvoženima u Brands Hatchu na VN Velike Britanije, te na posljednjoj utrci sezone na VN Portugala u Estorilu. Ayrton je završio sezonu kao deveti, izjednačen s Nigelom Mansellom na devetom mjestu ukupnog poretka s trinaest (13) bodova.
No, Senna je, uz F1, te godine vozio i utrku 1000km Nürburgring gdje je, uz Henrija Pescarola i Stefana Johanssona odvezao Porsche 956 do osmog mjesta na kraju. [1] Nadalje, sudjelovao je u ekshibicijskoj utrci prilikom otvaranja novog Nürburgringa. Utrka se vozila u identičnim Mercedes-Benz-W201 bolidima, a Senna je završio prvi ispred Nikija Laude i Carlosa Reutemanna.