Legenda uvijek živi

Tragičan kraj [uredi]



Tragična nesreća Ayrtona Senne na VN San Marina.
Na kraju F1 sezone 1993., Senna napušta McLaren i prelazi u još jednu momčad pri vrhu, Williams-Renault. Nakon zabrane korištenja kontrole proklizavanja (traction control) i ABS-a, Williams je sezonu počeo stalnim pokušavanjem smanjenja vodstva koje je nametnuo Benetton. Senna nije završio prve dvije utrke u Interlagosu i Aidi, iako je startao sa pole positiona. Zbog velike nestabilnosti na stražnjem kraju i zamjetne nepouzdanosti na početku sezone, ova dva prva startna mjesta posebno su cijenjena. Senna je dao mnogo (opreznih) izjava o tome kako njegov trenutni bolid FW16 ima mnogo dijelova koji bi trebali biti usavršeni jer taj bolid nije stekao nikakvu prednost nad prijašnjim modelima, FW15C i FW14B. 1. svibnja 1994. godine, sudjelovao je u trećoj utrci sezone, VN San Marina u Imoli. Iako tu utrku nije završio, opet je krenuo s pole positiona.
Taj vikend uzrujala su ga dva događaja. U petak, nakon popodnevnih kvalifikacija, Sennin sunarodnjak i početnik u Formuli 1, Rubens Barrichello, pretrpio je teške ozljede u sudaru koji ga je spriječio da nastupi na toj utrci. Senna je posjetio Barrichella u bolnici (preskočio je ogradu bolnice nakon zabrane posjećivanja koju su izdali liječnici) te, vidjevši Rubensove ozljede, postao uvjeren kako su sigurnosni standardi u F1 pretjerano niski. No, crni vikend se nastavio smrću Rolanda Ratzenbergera u slobodnom treningu koji je utjecao na Ayrtona toliko da je počeo ozbiljno pomišljati na odlazak iz svijeta Formule 1. Ironijom sudbine, svoje posljednje jutro proveo je na sastanku kolega vozača s ciljem da potaknu FIA-u na hitno povećanje sigurnosti stvaranjem Sigurnosne grupe vozača (eng. Drivers' Safety group). Kao najstarijem vozaču ponuđena mu je uloga predsjednika.

Sama nesreća [uredi]



Zavoj Tamburello 1994. godine.
Detaljniji članak o ovoj temi: Smrt Ayrtona Senne
U nedjelju, na dan utrke, Pedro Lamy i J. J. Lehto sudarili su se na samom startu. Suci utrke poslali su safety car na stazu sa svrhom usporavanja utrke i mogućnosti uklanjanja dijelova preostalih nakon sudara. Safety car ostao je na stazi šest krugova. U sedmom krugu, s kamere koja je išla uživo sa Schumijevog Bennetona, vidjelo se da je Sennin bolid dvaput proklizao sa stražnje (nepouzdane) strane. To je za posljedicu imalo izlijetanje sa staze u zavoju Tamburello i udaranje u gumama nezaštićeni betonski zid. Telemetrija je pokazala da je sa staze izletio pri brzini od 310 km/h te da je do udara u zid usporio na 218 km/h, i to u manje od dvije sekunde.
Nakon što je Sennin bolid stao, Ayrton je ostao nepokretan u kokpitu. Iako je i sam bolid udario u betonski zid velikom brzinom, nije pretrpio veliku štetu koja je bila tipična za tadašnje sudare. Bolid je jednostavno pretrpio podupravljanje i otklizao sa staze, lagano poskočio sa krilcem prema gore, i kada se izravnao, udario u zid pod malim kutem, što je za posljedicu imalo, za tadašnje prilike, samo blagu štetu, otkinut prednji kotač i prednje krilce. Kratko nakon udara bolid je stao. Iako je radi malene štete sudar izgledao dobroćudno, postalo je očito da je Senna pretrpio ozljedu jer je ostao nepomičan u kokpitu u neprirodnoj poziciji tijela, nagnut koso. U nekoliko narednih sekundi kaciga mu se pomakla prema drugoj strani i potakla nadu da je sve u redu. Nakon dužeg vremenskog perioda stigla je prva pomoć za razliku od vatrogasaca koji su stigli mnogo prije, no nisu htjeli riskirati dirajući Sennu i možda prouzrokovati teže ozljede (nisu znali da je već mrtav) prije kvalificiranog medicinskog osoblja. Slika iz helikoptera prenosila se diljem svijeta dok su liječnici pokušavali spasiti Ayrtona. Ostalo osoblje utrke otkrilo je mrlje od krvi pored mjesta na kojemu je Ayrton udario. U trenutku ukazivanja pomoći, zahvaljujući nesporazumu, Larrousseov vozač Erik Comas pokušao se vratiti u utrku iako je bilo jasno da je utrka prekinuta. I druga tragedija je jedva izbjegnuta u Tamburellu jer je Comas jurio prema helikopteru koji je sletio na stazu, no zahvaljujući paničnom mahanju zastavama od strane sudaca, shvatio je poruku i stao na vrijeme.
Profesor Sidney Watkins, poznati svjetski neurokirurg te sigurnosni i medicinski delegat, kao i vođa medicinskog tima Formule 1 na stazi, izveo je traheotomiju na Senni i poslije izjavio:
„Izgledao je beživotno. Podigao sam mu kapke i zahvaljujući zjenicama uvidio da je pretrpio ogromnu ozljedu mozga. Izvukli smo ga iz kokpita i položili na tlo. Nakon što smo to učinili, izdahnuo je i, iako sam potpuni agnostik, osjetio sam da mu je duša otišla iz tijela u tome trenutku.“
({{{2}}})