postumno

I tako. Iznikne taj čovjek odnekud iz ureda, preleti tih dva metra do moje stolice tako brzo da sam refleksno malo zalamatao nogama po tepisonu kraj divne agronomski dizajnirane stolice vrlo glupe boje na koju su me posadili beznadno pokušavajući skočiti na noge dok me nije počeo mlatiti po glavi, ali on se ukopao ispred mene nekako kao što ptica trkačica staje u onom crtanom filmu, munjevito izvukao odnekud ruku bez pištolja i uperio je u mene dok su mu čeličnoplave oči ispod oboda stetsona... hm.. nda... dakle, kad mi je zalamatao malo rukom počeo je ujednačeno govoriti ujednačeno strukturirane, pasterizirane, dugotrajno sterilizirane, homogenizirane... informacije, uz ujednačeni botox osmijeh. Malo prebrzo. I onda malo brže od toga. He don't lie, he don't lie, he don't lie... nda.
Pritvorio sam malo oči da ga ne vidim toliko puno takvog... brzog. I vitkog. I obrijanog. U stvari... preko puta mene je na stolici inventivne boje za čiju je odvratnost tvrtka zacijelo izdvojila solidan iznos nekoj mladoj i avangardnoj tvrtki za dizajn interijera sjedio vrlo lijepi bijeli štapni mikser, presavijen malo, blago pognut debljim dijelom prema meni, oštrica prekriženih i podvučenih pod stolicu koja... rekao sam već? nda. nije bila te sreće da postane nešto drugo. Uglavnom, najzad sam se oporavio od šoka i počeo razabirati što mi govori:

Štapni mikser SGH3219, Jurenović, Martin. Karakteristike: snaga 170W, max.20000 okretaja u minuti, jednostavno za čišćenje i održavanje, s ušicom za odlaganje.

Zatim je to ponovio. I nastavio ponavljati.

Počeo sam se osjećati pomalo prijateljskije prema njemu. Najzad, s obzirom na kontekst za koji će čitaoci ostati prikraćeni u cilju poticanja domišljatosti, ovaj je lijepi štapni mikser imao razloga recitirati svoje specifikacije.

Zašto ne bih bio prijazan prema njemu? Najzad, tako sam mnogo puta slušao kako mi netko neumoljivo ponavlja svoje specifikacije u situacijama kad sam, primjera radi, očekivao popiti gusti sok s ženom i umjesto toga doznao kako, kao svaka suvremena perilica rublja, i ona koristi napredni sustav uzemljenja i širok, prilagodljiv spektar programa vrćenja rupičastog lonca i oplahivanja istog vrućom i hladnom vodom koji odražava njen inventivan istraživački duh...

Penjao sam se na Samoborsko gorje u društvu poletnog motokultivatora, ugostio u staroj kući na moru snažnu hidrauličku prešu pocinčane oplate, kao student kopirao skripte od ubodne pile željne fiksiranja na kompatibilan nosač Black&Decker radnog stola i u to vrijeme uživao u pažnji dražesne ugradbene klimatizacije koja je neumorno radila na vlastitoj ugradbi i ujednačavanju klime u mojem neposrednom okruženju do neizdrživo ujednačene razine...

Svi su ti napredni i sofisticirani uređaji ispoljavali sklonost neumoljivom iščitavanju svojih specifikacija, pa se i dan danas divim svakoj od tih pločica... čuo sam ih tako mnogo puta da bih bez većih poteškoća mogao dati izgravirati neku i za sebe, tek toliko da i ja mogu zadivljivati nečim.

Ipak, bojim se da će mi se dogoditi isto što i s tetovažom koju sam si oduvijek htio napraviti ali nisam jer se s vremenom nakupilo previše crteža koje bih rado tetovirao, a kvadratura moje kože je od brze hrane i sporog ispijanja jako zaslađene kave s godinama tek neznatno porasla.

i ja sam se bavio njegovim poslom

...Tek neznatno? UF, kod mene taj faktor rastezanja danonoćno radi, valjda se boji gladi...

odličan blog!

Jedan od rijetkih blogova koje čitam s neskrivenim užitkom. Pozdrav :)

bla bla bla ti si samo ljubomoran na lijepi stapni mikser :D

Bok, Pike :-)) Uvijek mi je gušt provlačiti se kroz gustiš tvojih rečenica.

... a, meni... kroz ugodnu buku, tvog mentalnog sklopa...:)

Neizbježno. I sama se osjećam poput nekog glomaznog i zastarjelog stroja. Neka preša, recimo. Čije su se specifikacije, tj. repair manual, davno izgubile. ;-)