postumno

Najbolji momci, sa korzoa mladi lavovi... nda. Kako ljde lako prevari. Psi od slame, vlastoručno složeni, slamku po slamku. Bore se moji dragi junaci... i junakinje. Biju ljuti boj s utvarama. A da vidite kako su ih gadno nacrtali, znali bi da je riječ o herojstvu.

Dan za danom, zadnjih dana gledam izložbu pasa od slame. Jebiga, potrefilo se. Autori me mole da im ostavim upaljenu noćnu lampicu. Prokletinje nikad ne spavaju. Sačinjeni su od manjka vjere (drugih ljudi), neodgovornosti (tuđe), kukavičnuka (onih drugih u njihovim životima), straha, straha, straha i slabosti sve te žgadije koja ih je eto, okružila i sabila u kut ili će to zacijelo uskoro učiniti... i što im preostaje nego da uzvrate i biju sveti boj.

Jedinstveni su, ne igra ulogu ni društveni status, ni novac ni obrazovanje ni obitelj...
Jedan po jedan, jedna po jedna... pričaju mi o svojem strahu. Kojeg ne zovu tako. Nazivaju ga razumnom zabrinutošću. Objektivnošću. Percepcijom stvarnosti. Koja je kod mene, eto, grozno iskrivljena. Ali objasnit će mi. Samo ako ne odem, ako, zaboga, ne odem i ostavim ih same tu dok se tmina nadvija i prijeti.

I uostalom, sumnjiv je taj moj stav. Iritantan pomalo. Nezreo. U biti, možda sam ja dio prijetnje kad već nisam dio rješenja fiktivnih problema.

Onima koji su ljudskim korakom mjereno niže malo je lakše.
Čuj stari, jebemumater, od čeg bum platil tih pet metri drva ak stvarno ode u kurac sve ko kaj je Bambi rekal neki dan u Tingaču?

Onim drugima je teže, ali nisu uzalud dogurali daleko. Ako nema slame složit će oni nešto od sintetske izolacijske vune, kum ima distribuciju za Hrvatsku i BiH, pa...

Njihovi psi su obično pedantnije dizajnirali. Jebiga, to Šved radi izolaciju, to ti je... dovoljno dobro da oblikuješ nakazu bez vjere u ljude, bez vjere u išta, beskompromisnog, krvoločnog gargoyla. Gradiš ga godinama, veći dio života, te najzad i gineš od njegove oštre kandže, a kad ti propara trup gasneš uz mučnu slutnju da je napravljen na priliku tvoju.

Mir s vama. Ne mogu vam to poželjeti dok se srećemo uživo. Probao sam. Ne čujete. Ne shvaćate. Mir s vama. Ljubavi, ljubavi za život. Mir s vama.

I sretan vam Božić.

Pike

eh da...kao i obicno....socializirati tugu i privatizirati radost :)

Mir s tobom i Sretan ti Božić:-))i odmori malo od svega,svijet će pričekati da ga spasiš:-)

vjeruj, nije konstrukt nego izravna reakcija. danima probavam socijalizirati radost, ali glave domaćinstava duboko vjeruju da će im pogristi cipele i zapišati fikuse. ako imaš dobru socijalizacijsku obitelj viči, možda budu skloniji prihvatiti radost koja se socijalizirala u nečijem tuđem domu i hoda uz nogu. ;D

:)@dama... nisam ja svećenik nego se svijet ustrčao za mnom ovih dana i ne da mi da radim neg me vuče da cugam s njim i slušam ga :D

Pike sretan Božić i tebi i tvom anđelu :)

Sretan Božić :-)).

pike, jebo bozic ak ga nemas s kim podijelit!!!! ja sam proslavil jucer, ali niko se nije htel posajbati :(((((((

jebga trap, ja na Badnjak radim do deset uvečer al ko da je bitno, dan vamo-tamo, to bi ionak trebal bit sam podsjetnik ;)
buš se već pomlatil drugi dan, lako je dok je vruće krvi :)

sretan Božić

Ja bih se s tobom družila. Znaš zašto? Zato što si toliko drag da bih iz pristojnosti bila optimistična i nasmijana cijelo vrijeme. :-) Sretan i tebi Božo. :-*

dogovoreno čoko, al moraš čvrsto obećat da neš bit stvarno dobre volje neg sam iz kurtoazije :D