postumno

Vegetira mi u primozgu malo okrajak vegine vriče... pegine priče... uf. ček da kahve dolijem.

Štob reka oni iz kreativnog odjela, de da neki brejnstorming bacimo sutra jebamuvragmater... (pobegnemo u podne i zapijemo se u Gračanima o trošku tvrtke)

Pes fakat tuli i jadan je bez tebe. Rob. Ovisan. Pes. Voliš ga jer te diže kad se vidiš na mjestu boga u njegovim očima. OK, to je staro do ibera. Ima kaj još tu?

Pa... možda. Jeste kad voljeli "neuzvraćeno"? Uz sve varijacije na temu, to je mrak način da se uživiš u ulogu pesa... ali pesa skitnice :D

Mi koji smo odradili brak probali smo i udomljenu verziju istoga. guba je. onak, toplije neg na cesti, operu ti dekicu kad treba, a bude i kuhanih grkljana i zdjelica s žujom na podu kraj škrinje tam. Sam kaj te onda daju na usvajanje kad stave novi laminat jer imaš velke kandže, sliniš i linjaš se :D

OK, imaš i onaj idealni pastoralni vic koji isto većina bar koji put prođe, ti si meni sve ja sam tebi sve, non plus ultra, zgrabili ste boga za bradu dok to traje. dakle, dvopseća ljubav. ta prođe, ko što je i normalno i zdravo. pesi se teraju dva tjedna u šest mjeseci.

E, dobro. To su osnove. Onda imaš ono kad s nekim imaš staža. U paru i u neparu, ljubavi preziru ravnodušnosti pizdimaterinoj. Može to bit i priča o braku za pese s manjim kandžama i gazdarice s leđero stavom prema faking laminatima, ali i koješta drugo. Tvoja oročena štednja. Pun kurac sitnih i ne tako sitnih depozita.

O emocijama govorim i vremenu, o pažnji, o angažmanu, interesu, volji! Sram te bilo. Marš u kut!

Khm. Di smo stali? Nda. Di su pesi? Pa sad, znaš kako je, ak ti pes crkne od štenećaka ili parva s 6 mjeseci bed je, al ni blizu ko kad ti ugine nakon 12 godina. to je bil tvoj frend jebiga. nabijem sve koji se kese jer je to pes. bil je tu kad ti nisi. ništa drugo ne treba. ništa više ne postoji.

Veliš, bil je tu jer bi krepal od gladi da ode. A ja ti velim da nije. Pes ne zna tako razmišljati. Nije u stanju. Prikraćen je po tom pitanju. Odanost mu je u krvi, u genima, u prirodi. Ako mu ne daš jesti krepat će i gledati te s ljubavlju. Ti si njegov. Nije te birao, ključ je u vremenu. Štene možeš dati nekome. Odraslog psa daleko teže. Znam za greyhounda koji je jedno 5 puta bježao iz Novog Zagreba u Petrinju dok ljudi nisu odustali i ostavili ga u Petrinji. Znam za boksericu koja se bacala u vodu za gazdom i utapala... nije znala plivati, ali gazda se udaljavao od obale. Bacila se za njim i s terase visoke 5 metara. Da... slučajno znam da je i njen gazda u svojim odnosima s ženama često bio jednako... glup? Ili srčan? Prosto vam bilo, odaberite ono što je bliže vašoj prirodi.

Ipak, razmislite poznajete li neku drugačiju ljubav. Nije potrebno napominjati da u ljudskom svijetu to ne podrazumijeva iste manifestacije, ali nije niti toliko različito. Dajete ako vam je to u prirodi, a birate samo negdje na samom početku. Kasnije, upravo kao i svaka pristojna psina, s prezirom, iskešenih zubi kročite u vatru ako tako treba biti.

Naravno, to vrijedi samo ako ste u duši psina. I ako nađete nekog tko je... fleksibilan po pitanju laminata. ;D

U suprotnom provodite vrijeme učeći kako podražavati mačora. Samo, pravo da vam kažem, ako ličite na šarplaninca to je masu zajeban tečaj. :D

genijalni um;)

Napokon neki pametan tekst ovdje. :)

...tko doma nikad nije imal neko živo biće, nemre to kužit kaj si napisal...:)

Nemoj griješiti dušu, sinko. :-) Ovak, imam dvije mice. Mačorac dotrči pred garažu čim čuje moj auto i baca se pred mene. Princezica spava i razgovara sa mnom... Jučer se zakačila za nove zavjese. Ja viknem i opletem je šibom po guzici (idiot sam, da), a ona me samo s čuđenjem pogleda i dođe mi se umiljavati oko nogu.

pas mi je spasio zivot tati kad mu je pukao cir i onesvijestio se u metar visokom snijegu, legao je na njega, grijao ga i zavijao. drugi mi je zamalo sestu ubio pred ocima, bacio se na nju i izgrizao cijelu glavu.
drzim se macaka, starih debelih, vjernim macaka, pametnih, jer su zadrzale zivotinjsko u sebi, nisu pognule glavu nikada...kao ova sto mi prede u krilu, koja me ne bu spasila niti me ubila

doceka me kada dolazim doma, bce mi se pred noge, stisne se uz mene kada legnem u hladan krevet, cijela 2 dana je ostala zatvoren u stanu greskom mojih bez hrane i vode. nije mjaukla, nije se popisala niti pokakala iako nije bilo pijeska. trpila je jer zna sta smije sta ne, zna da kad ju pozovem da mi dođe, smje leci samo na krpicu. ljubomorna je na ostale macke koje hranim, ali ih trpi radi mene.

ljudopas

heh... mucasta... ljubim te u čelo. odlično si to ilustrirala, sažeto i kristalno jasno. to je ta razlika. (mislim na prvi komentar)

I još samo jedan napomenak. Ne biti dobro projicirati ljudske osobine na životinje. Koliko je crnih mačaka izgubilo glavu zbog toga. Budite dobri jedni prema drugima i prema životinjicama. I to je to, što b' rek'o Leonardo. ;-)

tnx, da se zna volim sve cupavce, lajali ili mjaukali ili blejili;)

ih, kolko put sam ja izgubil glavu zbog neke crne mačke... :D muc, je. evo, to s blejanjem sam i ja sad otkad sam više na selu... a dobro, možda ne bi trebal sad ulazit baš u detalje... :D

nda znam kaj pričaš imal sam ribicu doma kak je bila dobra nikaj se ništa nije ljutila pa čak ni onda kad sam se malo pripit popišal u akvarij

dobar tekst, i, usput, odlične slije, pike :))

Pike, u svojem tekstu govorim o pseći raspoloženim muškarcima kod kojih je lojalnost zapravo ovisnost. A želim si prijatelja koji to postaje svjesno, odlukom, dobrovoljno. Koji će skočiti u vodu za mnom kao i moj šaponja kad je imao samo 8 mjeseci i još nije znao zna li plivati (nije znao - tad je naučio!), jer mu je stalo do MENE, a ne glađenja, porcije, whatever... No, čak ni takvome ne bih tolerirala njuškanje cipela i tuljenje u hodniku. Nek si nađe neku zanimaciju, ti vrapca! Nemrem ja sad u penziju samo zato jer me netko voli.

Čekala sam da se spomenu mačke :-)).

Pike, ovo je rijetko dobra priča s bloga. Uživala sam. :)) i pronašla nekog svog unutra...

osjetljiv teren, vegice. svaka lojalnost ima komponentu ovisnosti i svi smo, da prostiš, pomalo pizde po tom pitanju i vječno ga premećemo i izvrćemo u ovisnosti o trenutnoj situaciji na terenu ;D a tu negdje je bio i dio poante... ili prestati tako zdušno prezirati tuđu ovisničku komponentu prirode ili se odreći te iste komponente u sebi. ili dalje biti ovakav kakvi smo svi. malo janje malo zmija tvoja ili bilo čija. ali bar respektirati pese, jer... oni su dosljedniji. ;D

Ah, štaš, ne mogu se odlučiti: zato imam i psa i mačku :-)) No, zeku (ne živinče, nego zezanciju) na stranu, lojalnost je nešto drugo, ne da se to poistovjetiti s kućnim ljubimcima. Kod ljudi ona nije bezuvjetna; uplašim se kad je dobijem bez zasluga. I nervira me. I ne želim takvu. Niti dajem takvu. (Zato imam limbo zvani Strašna Špajza i vrlo ležeran stav prema pločicama.)

kad jednom prekrižiš bezuvjetnost ne ostaje ništa osim trgovine, quid pro quo. to više nije ni lojalnost ni ljubav, samo pitanje trenutnog stanja nečijih dionica na tržištu, a "preferred supplier" je inako termin koji ne znači praktički ništa.

ako si doista lojalan, prema sebi... lojalnost, prema drugim ljudima, ne može imati komponentu ovisnosti...prva varijanta me podsjeća na interaktivni problem, roba i gospodara... što sam ja bez njega?... dvosmjerno...:))

nda, lojalan prema sebi... mrnjau. :)

Možda ću potpuno promaštiti smisao...ali nije li ta ista lojalnost, prenesena na ljude samo strah od konačnosti?

pa, jbte...??!!... ja sam onda, mačka... u duši...:)

a možda i nećeš. ;) taj strah dijelimo svi, samo neki dovoljno uživaju u zanosu koji sa sobom nosi ta "nerazumnost" da mogu iz toga izvući snagu potrebnu da se s njim nose.

hehe... viš emda, zaboravil sam iskoristit klišej koji se fino uklapa, pesi refleksno naganjaju mačke... dakako, vrijedi i za kuje i mačore ;D

... ima tu nešto, ima...:D... pa, vidi mi pandžica, jedva tipkam...!... a, o sklonosti prostačkim, tigrastim suknjicama..!... da ne pričam!!!..:))

i psi kao takvi..priče o psima i ljudima:))

Eh, morala sam lojalno prošetati svoje odano pseto... Je li razgovor još u tijeku?

Izgleda da nije... Ah, onda niš, zadnji komentar obično djeluje kao zaključak, a ja nemam zaključaka, baš bih voljela promisliti...

predlažem optimizaciju zaključaka po odjelima i hitnu implementaciju. budite proaktivni, koristite apologije ali ih nazivajte "smjernice" u skladu s najnovijim korporacijskim kodeksom... :D

Ajd, nemoj me sad tu pljuskati kapitalističkom terminologijom, jesemti, nisam još ni manufakturnu savladala! Radije mi reci, kad kod tebe nastaje lojalnost (uvjetna, bezuvjetna, kapitalna, ulagačka, ulagivačka, ovisnička, kakva već) u odnosu na dvonošce? Što je potakne?

hm... pa nema neke originalnosti, imaš hormonalni šus i nakon nekog vremena dođe vrijeme za razumski izbor - iza toga ide po principu lavine i teško se zaustavlja.

OK, dobro, spominješ dva faktora koja su i meni silno važna: razumski izbor i vrijeme. Hormonske udare ne smatram baš obvezujućima... je. Ma znaš kaj mene hebe? Već mi je par dvonožaca reklo da sam hladna, da trebam sustanare a ne muževe i slične kohabitante... A viš, mačke, pesi, ptičice, uopće nemaju problema pronaći moje centralno grijanje. Hm.

bah. da nisu možda dvonošci koji su se našli onkraj tih razumskih odabila, lol? jebga, vrijeme nas mijenja, samo mislim da je vic više u promjenama toga što ide pod "razumske odabire" nego o padu emotivnosti. u konačnici... da, izgledi se smanjuju. zahtjevi mi se povećavaju a ono što mogu dati u najoptimističnijoj je interpretaciji samo isto kao pred deset ili petnaest godina. jebga. :D

Kad sam bio štenac, repom sam mahao svakoj... malo poslije, kad sam bio mačor, preo kad bi me češkale pod bradu, a sad bih bio trešnjevački pseter, sa gazdaricom... Chapeaux, Pikec!

hola, hans :)

Nda... nekak mi je lakše dopustiti pesu da mi uneredi životni prostor, nego muškarcu da mi uneredi život. A prije desetak godina... eh. Onda sam se ja osjećala kao cucak; i to skitnica. Pa niš, rekli mi da spavam vani, šteta podova :-(

Lijepo je nekome biti pes, kad si mačor u duši... Večer svima!

to kaj govoriš već drugačije zvuči. svaki će ga uneredit, tu nema iznimki. biraš samo... hmmm.... pasminu? ;DD

lol... eh hans, zgodno je i obratno, samo, jel, studija održivosti ukazuje... :D

Cucke odvedem van kad im dođe, jel', vrijeme za uneređivanje :-))

Vega, daju se i ljudi izvest u šetnju, samo to obično ima za posljedicu neku drugu vrstu uneređivanja... ;)

Studija samoodrživosti? (pere nas taj "lingua corporationis")

heh, pa eto, zvuči kao da si našla soluciju koja tebi solidno šljaka :)

(xexe hans, pitaj kaj žvalim na drugom prozoru) :DD

Jbg. Pike, ponedjeljak je... radni nam je dan!

Laka vam noć, korporativci!

noćca vega :)

Sjetih se jedne, iz djetinjstva: "In my craft or sullen art, exercised in the still night, when only the moon rages..." A bientot.

Kao i obično :bitno je razlikovati.
Svaki pes je bil nabavljen zbog sina a završio meni u kuhinji i ja sa njime u šetnji.Ovaj je u dvanaestoj godinici,vele da pudle mogu i do osamnaeste.Ovaj je konačno sinov pes,ja samo tu i tam malo pripomažem volim ga ali ne ko jednog dalmatinera ,kod njega mi ostalo srce.Ah,neću dalje jer uvijek se raznježim kad pričam o pesima i starim ljubavima:-))