Na dnu svake duse postoji skriveno blago koje samo ljubav moze iznijeti na vidjelo.

Trag je ostao u meni,bio je jaci od svih psihologa i muka.Trag koji ponekad ozivi jace  ponekad slabije,nekad u snu nekad u pjesmi.Crna pruga koja ponekad s vremenom na vrijeme presjece grudi i zaboli.Silno.Takav trag je ostao u meni dar proslosti,temelj moje licnosti.Znam ostao je i u njemu to naslucujem i to me cini sretnom,ponekad neosjetljivom na bol.....To je zapravo prica onasoj ljubavi,ni nova ni stara,romanticna kakvih je bilo i bice.Nas dvoje smo prozivjeli krizu i ona je samo nasa,kao sto je bilo samo moje ushicenje kada smo imali prvi sastanak...................Ta zima jos je u mojim mislima i uvik ce biti.Nitko nije imun nema vakcine protiv boli koje donose  mnoge,zapravo sve te duboke veze medu ljudima.....Od te ljubavi ostale su samo pjesme koje podsjecaju,staze koje nikome ne mozemo pokloniti,mjesta koja bole,trenutci koji se ne vracaju,greske koje se ne ispravljaju.....Ostaje gorcina u ustima kao poslije velike svecanosti,ili bole oci od plakanja.Tesko mi je reci sto se dogodilo ono sto nas je vezivalo,kako smo osjetili potrebu da se drzimo za ruke i njezno dodirujemo...Pamtim svaku njegovu rijec,misao bila sam sretna kad mi se pozalio,neku svoju tajnu samo meni.Izgledao mi je kao covjek s kojim se sve cini jednostavno i moguce.Cini mi se kao da jos uvik cujem njegov topli glas,koji je sav iskren,i znam da nema nista strasnije i bice uvik prepreka i nerjesenih problema.Ljubav naide iznenada kao podzemna voda nesluceno i neocekivano.Tako jednom dosao je i on.Prve veceri igrali smo igru upoznavanja.Bili su to bez rijeci dugi pogledi i neizmjerni osmjesi.Gledali smo jedno u drugo kao dar prirode neocekivan l divan,da bi sa bolom covik mogao da mu se raduje kao d cita knjigu bez kraja.Nekad sam mislila da mu citam misli,zeljela sam saznati sta misli u kom vremenu i kad...Rastali smo se kazu da je lutao trazio nekoga,mada je znao da ga nece sresti.Uvjek je tako u zivotu nema nekoga bica i svjet je pust.Tesko je biti s nekim danima i onda znati nema vise,razilazimo se zbog nekoga ko to ne zeli.A isto tako tesko je biti zrtva u tom kratkom  jedinom zivotu.Sve je ludo,a ipak tako stvarno i bolno.Poslije rastanka postala sam nemirna i  nervozna.Svi kazu nije jedini,ali eto ja sam takva.Osjecam veliku promjenu.To mi je briga budna i nepomicna sve veca i veca.Zivjela sam za susret s tobom.Ma sto da se dogodi uvik cu biti tvoja,ostaces moja neispunjena zelja,moja misao i moja velika ljubav.Zapisala sam svaku tvoju rijec u srce.Ima teskih trenutaka preko koji se ne moze proci.Uvjek na ruci nosim tvoj dodir...Znas kako ono kazu malo je onih koji su potrebni,a nema onoga bez koga se ne moze.
 
 
 

tu sam