Tu sam poradi divnih krilatica

Jučer sam gledo super film "Djevojke iz Coyote bara". Taj "Coyote bar" je jedno super mjesto u kojem se cuga toči u potocima i što je najbolje od svega cugu toče četiri pičke "da ti pamet stane". Od te četiri ne znam koju bih najviše volio čerečiti. Ona koja im se zadnja pridružila ima pušačka usta koja se rijetko susreću, ali je malo njonjava, piše pjesmice, ima ambicija do neba i slične gluposti pa bi nju još najzadnju izabrao. Najviše me je rajcala jedna crnka koja je plesala po šanku uvijek s krajnje lijeve strane pulta, ta je onako malo žešće prirode, voli se potući i nama dlake na jeziku; e toj bi ga volio natrpati u guzicu, ima malo mršavo dupe, ali uopće ne sumnjam da nijedna ne bi miješala kao ona.
Inače ovo samo napominjem onako usput jer mi je poglavita namjera najaviti raji kako pišem brošuru o postizanju fotografske memorije u osam faza. Većina naivaca vjeruje da je takvo pamćenje nešto kao bogomdano i ne da se postići vježbom; jok! Ne postoji ništa što bi se donijelo na svijet rođenjem već se sve postiže najčešće, vježbom, a nerijetko i sretnom igrom slučaja. Ja sam npr. stekao fotografsku memoriju spletom okolnosti, ali sam zato precizno prepoznao kojim se je to slijedom zgodilo pa mogu pomoći drugima da postignu isto. Ali o tome će više pisati u mojoj brošuri koja se, naravno, neće prodavati za čavle.
Neki će se, već vidim, ovdje napraviti pametnima, pa će trubiti kako se upuštam u nemoguću misiju i da ne posjedujem ključ za stjecanje fotografskog pamćenja i, štoviše, tvrditi s čvrstim uvjerenjem kako ima darova s kojima se čovjek rađa, a jedan od tih je i to famozno pamćenje. Takvima velim: jest, neke se stvari ne mogu kupiti novcem, dobar komad kurca među nogama npr. za koji bi svaka maca dala sve na svijetu, ali ni takva aparatura sama po sebi ne može ništa jamčiti ako nema majstora koji znaju uputiti vlasnike u ispravno korištenje. E zato i sve ostalo je tu master card i ostali načini kojim se može postići ono ključno...