postumno

dobro, u stvari kako provesti dan snimajući vedute fotoresknog starog mjestašca koje otresa papak bez da se pobratimiš sa svim djedicama i bakicama, napiješ se ko deva i odneseš sa sobom pisma, želje i pozdrave za rodbinu koja ih je zaboravila i davne prijatelje (Ive, visok, crn, on ti je u Zagrebu, sigurno ga znaš) ako ikad više uspiješ nać di je ulaz na autoput... samo kaj nisam znal kak se to kaže na engleskom i predugo je vjerojatno za naslov. plus kaj je to iz naslova skroz ok film, pa ono, da potencijalni štioc bar nekaj dobije za muku i participiranje u mojoj skribomanskoj nesanici. :D

elem, prilika se ukazala pretežito zahvaljujući dragoj mi prijateljici iz pretpovijesnih dana, kodnog imena Bijesna Bavarka, potencijalnoj budućoj pripadnici radne sile najperspektivnijeg radnog kolektiva lokalne zajednice. svi znamo kako se čestitom klošaru u ova recesijska vremena rijetko ukazuje dostojanstvena i časna izlika za smucanje, čime su ukazanja iste znatno dobila na cijeni.

uglavnom, Bijesna Bavarka je ista ko uvek i isto je odlučila probat živjet sretno na selu ko u ruskom romanu ma točno tako al da ne digresiram božsačuvaj, otpremimo mi nju.

uvrnutije je tog dana ionak bilo pučanstvo, uvjereno da ofucani masni lik sa slamnatim šeširom i debelom kištrom za kliketanje nemre bit niš drugo neg izaslanik

a) agencije za nekretnine koju je angažiral opskurni bavarski investicijski konzorcij

b) središnjeg ureda za zaštitu spomeničke baštine u zagrebu

c) novinar

Inače, za a) se dobije pršuta i sira, za b) vino, a za c) samo priče iz davnina, što predstavlja vrlo korisnu informaciju ako se spremate printat si nove akreditacije :D

Nego, da vas obrazujem.

1. Pod Italijom je bilo bolje, više smo dobivali za žito nego pod Jugoslavijom.

2. Tip koji je ugovarao otkup ljetine je bio skroz ok ali ustrijeliše ga partizani tamo gore prema Motovunu.

3. Baka iz ruševne kuće s puno cvijeća zna da si ljudina čim snimaš ruševnu kuću bez cvijeća pored ruševne kuće s cvijećem jer će oni u Zagrebu nesumnjivo popizdit na tipa koji ju je kupil da ju preproda, pa sad ne njeguje cvijeće u vrtu. Ima da ga nema.

4. Italija je napravila cestu do Pule ko grom, ni 70 km, skočiš na bicikl i tamo si za čas.

5. Kad u Zagrebu nađeš Ivu (visok, crn, radio prije na željeznici) koji je sad evo '82. nešto gore otišo, svakako ga pitaj jel bi prodo onu katrcu svoju Sergiu, jer bi mu trebala za u polje.

6. Tu se moraš na ovaj kamen popet uz kapiju pa snimi kako se urušila ova kuća iza moje. Urušila se zato što su u njoj bili brat i sestra koji se nikad nisu ženili. (ok, dio stanovnika je očito skontal pravu istinu, tip je iz Kaptolskog povjerenstva za promidžbu obiteljskih vrijednosti i očuvanje svetosti braka)

7. Ako si ostavio auto u podnožju brda a ideš prema Puli, možeš dole u krčmi pitat konobaricu (unuku) jel ide za Pulu jer je neki dan rekla da bi išla nešto... a vidjet ćeš i kako lijepog i pametnog dečka je njena sestra imala u Puli ako naiđete na njega. (Ova je šuft jer nema lijepog i pametnog dečka, koji izgleda uglavnom bolje uspijevaju u Puli a ako bog da možda je i ovaj iz Zagreba zaskoči putem do Pule pa da je oženim više đavajojkrvlijenu)

8. Ajde mi snimi pomidore, ali s onim velikim jer su to oni starinski. ("velikim" objektivom, op. a.)

Eh da... bilo je još, al valja ipak spavat. Drugi put. Čim nađem Ivu s katrcom, visokog i crnog. :)

a jel mi može ovo sve neko prevest na naški...ja ovdje niš ne kontam osim onog da je zaskoči :)))

Ma naravno, samo reci. Katrca je Renault 4, proizvodio se od 1961. do 1994. :)

Ti ko Lucas snimaš Istrom. Unutrašnjom. A glumi Italiju.

istarski portreti, svijet bez očuđenja, i vile i vampiri i divovi, sve skriveno u pomidorima :))

:))) ivu ti nađi pa će sve da sjedne na svoje mjesto:)