postumno

Možeš promijeniti stvari.
Ako ne možeš, možeš promijeniti svoje stav prema njima.
Ako ne možeš, možeš se utješiti da ćeš s vremenom moći jedno ili drugo.

Ako ne možeš... jebiga, you're screwed.
I ako te netko zovne određenim imenom, recimo Sebastian... prisjetiš se da su ti ispod same kože komadi oštrog stakla. Prisjetiš se kako si tada vozeći s aerodroma znao da to nikad više neće biti ok i da ti fragmenti nisu nešto što ćeš ikad više sklopiti u cjelinu ili učiniti nebitnim i neopasnim. prozor bez stakla. za vjetar i kišu, za mačke lutalice koje će ući i obaviti nuždu.

Znate kako je s prozorima, možete kriviti djecu zato što su se igrala loptom, ženu koja je ostavila propuh, nepažljivog radnika koji vam je renovirao stan, sebe vrijeme boga more ljude i obale... činjanica je da prozori ponekad puknu, kao i slonići od venecijanskog stakla, pete na omiljenim cipelama ili drška na šalici iz koje ste godinama pili kavu. Čovjek zna biti intenzivno nesretan radi takvih stvari. Srećom, vjerojatno ih ipak ne biste izdvojili kao najvrijednije što imate, kao... nezamjenjivo.

I onda, ako se dogodi da tako vozeći tih par kilometara ljubičastog sumraka od zračne luke do nekog predgrađa gdje ćete prije spavanja pojesti samo nabrzinu neke ćevape u somunu skrenete pogled na zeleno svjetlo zaslona radia u autu i pročitate nešto apsolutno besmisleno, dakle u savršenom skladu s jecavim očajnim glasom koji tuli nešto vama podjednako besmisleno, fragmentirano na stihove koji vam zvuče otprilike kao da se netko razvaljuje od očaja i iz punog grla drhtavo i dramatično pjeva "Kruh se radi od pšenice, greda je krovu poput dlakave ribe ali zavjese su srijedom zapreka svakoj sredovječnoj sipi u ladici", učini vam se to savršenim opisom onoga što trenutno mislite o svom životu.

Smijete mi se, je li, barabe... neka. I ja se smijem. Naučio iz Bruceovog onog monologa na početku Last Boy Scouta. A već sam i prije znao definiciju tragičnog i komičnog. Tragično je kad ja porežem prst sjeckajući luk, a komično kad ti padneš u kanalizacijski šaht i umreš. :D

Samo, ipak trebam iskorijeniti taj neugodni, bolni refleks. Nije ugodno, odbaci čovjeka kao udarni val eksplozije. Sucks major time. Ili možda istražiti koji kurac je pjesnik mislio reći, cockney mu poljubim. Ako bude smisleno, neće me asocirati na ono besmisleno i time nerješivo s čime sam suočen. Koje sam sreće, uzevši u obzir tko je i iz kojeg vremena, tip je naprosto ljuštil raženu glavnicu skup s kamatama ko mortadelu i imal sinapse koje su bile zalotane ko dronjci gordijskog čvora nakon kaj je aco davno pozabil na njega.

jutro tebi ...a ja idem klincu skinut Madagascar za PS2

venecijanske zavjese najbolje prijanjaju uz sipu jer ladica je sama po sebi neugledno okruženje:))

e, zlotane sinapse, tuđe, neizmjerno su zabavne :DD

Cocney Rebel:-Sebastian http://www.youtube.com/watch?v=_OIFk2dQcno

(Cockney)

nekak mi tu cevapi nikak ne leze...

nisu ni meni, zakeljil sam si post-it na šoferšajbu od Felicie da idući put u takvoj prilici svakako naručim pjenu od lososa ili eventualno poširanog s mousseline umakom :D

dobro a zakaj Sebastian..to je steve harley& cockney rebel...dakle ovak..ponedjeljak..dan za praksu, meni se ne ide..sa trga, sa kovanicama:)..nazovem frenda koji naravno još spava i velim...čuj: kuhaj kavu, eto mene...i penjem se po stubištu, a on mi pušta tu stvar...9 h ujutro...dakle savšeni ponedjeljak:))))ko veli da nema smisla:DDD

joj pike...sjećanja..huh..:)*