Samo za ljude i ostale....

SADA PRIČAM SA PRAZNOM ČAŠOM,
NA ŠANKU NEKOG LUKSUZNOG HOTELA,
DA ŠTO PRIJE ZABORAVIM OVAJ DAN,
DAN KADA JE REKLA DA ODLAZI,
I DA ME VIŠE NE ŽELI VIDJETI,
JER JE NIMALO NISAM CIJENIO.
A NE ZNA KAKO JE TO TEŠKO,
KADA IDEŠ KUĆI, A NE STANEŠ NEGDJE,
ONAK USPUT, DA NAZDRAVIŠ DANU,
KOJI TRAJE JOŠ SAMO PAR SATI.
ZNAM DA JE NJOJ TO TEŠKO,
CIJELI DAN SAMOJ DOMA MENE ČEKATI,
I RIJETKO ME PRIJE POLA NOĆI DOČEKATI.
ALI I MENI JE TEŠKO S FRENDOVIMA NE NAZDRAVITI.
A SADA, SADA ZA NJOM PLAČEM,
JER ZNAM DA SE ONA NEĆE VRATITI.
KONOBAR KAŽE: "PONOĆ JE, ZATVARAMO."
DOLAZIM DOMA, SAMO NA NJU MISLIM,
IDEM SPAVATI, NJE NEMA PORED MENE.
GDJE JE? PITAM SE ZAČUĐENO,
JER OD PIJANSTVA ZABORAVIH,
DA ME MOJA DRAGA SAMOG OSTAVILA.
TEK UJUTRO ĆU BITI SVJESTAN TOGA,
TOGA ŠTO SAM DANAS IZGUBIO,
RADI SVOG BOHEMSKOG ŽIVOTA,
A SADA, SADA MI SAN NA OĆI DOLAZI.