Samo za ljude i ostale....

Tog jutra sam je prvi puta vidio,
istog trena u nju sam se zaljubio.
Ona je sam stajala, vesela i razdragana,
ispod lišća koje pada sa grana.

Njezine oći i kosa boje mraka,
ostavile su me brzo bez zraka.
Dok sam joj se lagano približavao,
moje srce je sve jače poskakivalo.

Odjednom su se naši pogledi sreli,
oboje smo se nasmijali i zacrvenili.
Ja sam svojim putem dalje nastavio,
i iz njenog vida i iza ugla nestao.

No, u glavi mi je bila samo ona,
onako lijepa, slatka i nasmijana.
Odlučio sam se tada natrag vratiti,
ako ništa, barem se s njom upoznati.

Brzo sam se vratio do Kaptola,
ali njoj više ni traga, negdje je nestala.
A ja se tog jutra i nje sada često sjetim,
iste one cure, nasmijane s kojom sada živim.