mjesto za mene

Covjek se vratio s posla
kasno, umoran i nervozan i nade svog 5-godisnjeg sina kako ga ceka na vratima.

SIN: 'Tata, mogu li te nesto pitati?'
OTAC 'Da, naravno, reci, sta je?
SIN: 'Tata, koliko zaradujes na sat?'
OTAC: 'To se tebe ne tice. Zasto me to pitas?' kaze gnevno
SIN: 'Samo sam zelio znati. Molim te, reci mi, koliko zaradujes na sat?'
OTAC: 'Ako vec moras da znas, zaradujem 50 dolara na sat.'
SIN: 'Oh,' djecak odgovori, spustene glave.
SIN: 'Tata, molim te, mozes li mi pozajmiti 25 dolara?'

Otac je bio bijesan 'Ako je jedini razlog sto me pitas da ti pozajmim 25 dolara taj da mozes kupiti nekakvu igracku ili slicnu besmislicu, onda se okreni i idi pravo u sobu i razmisli zasto si tako sebican. Ja ne radim svaki dan za takve djecije idiotarije!'

Djecak je tiho otisao u sobu i zatvorio vrata.

Covjek je sjeo i postao jos ljuci zbog djecakovog pitanja...kako se usuduje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?'
Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio:
Mozda mu je nesto stvarno trebalo za tih 25 dolara...stvarno ne pita cesto za novac...

Covjek je otisao u njegovu sobu i otvorio vrata.
'Jesi zaspao, sine?', upitao je.
'Ne, tata, budan sam" odgovori djecak.

'Razmisljao sam...mozda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam tezak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si trazio.'

Djecak se uspravio, smjeeci se. 'Oh, hvala ti, tata!', poviknuo je. Tada, posegnuvsi ispod jastuka, izvukao je snop zguzvanih novcanica.

Kad je vidjeo da djecak vec ima novac, opet se poceo ljutiti.

Djecak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
'Zasto si trazio jos novca, ako ga vec imas?', planu otac
'Zato sto nisam imao dovoljno, a sada imam.', odgovori djecak.

'Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dodi sutra kuci ranije. Zelim vecerati s tobom."

Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.

Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znace, koji su bliski nasem srcu. Sjeti se podjeliti tih 50 dolara s nekime koga volis.

Da umremo sutra, kompanije za koje radimo ce nas lako zamjeniti. Ali porodici i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat cemo do kraja zivota.

:)

poučno i dojmljivo.