umiranje boje i mirisa
Izrastao je cvijet, jednog dana
Tako nepozvan, odjednom niotkud
Ugledalo ga dvoje i razveselilo se
Zaigralo oko njega pazili ga par dana onda se desila oluja oni su nestali nekako čudom i cvijet jedva preživi
Nakon toga on je zvao i zvao dok ona opet nije skupila hrabrosti izaći van, sresti ga pored cvijeta, ranjenog i tužnog ali živog i željnog rasta…
Odluče ga vratiti u život…no tada
Ona nestane
On mu nije mogao dati ono što je trebalo od oboje….a cvijet je trebao oboje
I skoro je umro
Skoro
Kad na njegov poziv ona reče
Ne želim…neka umre do kraja
Udarac…i počinje umiranje
Dani su mu odbrojeni
A on se nada da u srcu ima još topline
Njenom..
Cvijetu snage za još koji dan…
Neće nitko primijetiti da ga nema jednog dana
Samo će u njima odzvanjati praznina
Na tren ispunjena predivnim bojama i mirisima…
Sat otkucava…
I sanja o … bojama i mirisima…
Njihovoj igri..
U bojama i mirisima…
31.10.2009. u 18:07 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara