TI
obilježiš svaki moj dan. i sad ti imaš svoj stan u dnu mog srca i nikad, nikad nećeš van, izać.... jer sve još uvijek čuvam i mrzim onaj dan kad je došla smrt, da smanji muku. i da nagradu za trud. umjesto boli. koja sad razdire moj glas. i čujem te sad, dok suze klize niz moj dlan... čujem te kako kažeš: "mala nemoj plakat".
15.11.2009. u 0:16 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar