*****

zadnji put kad smo se čuli bio je jako loše i rekao je da se ne javlja ni na telefon i da ne želi ni da ga itko takvog vidi. ležao je u krevetu i mama mu je mijenjala pelene, rak se je nakon kemo ipak proširio. nakon toga više se nismo čuli, nisam željela čuti ništa loše. danas ipak želim znati kako je završilo i je li...kako da započnem razgovor sa njegovom mamom? ne mogu bitat jel živ...moram nekako počet...

UFFFFF...poznato mi to♥

a ti baš navalila na njegovu mamu! pobogu ja sam ti u rukavicama rekla , bezdušna otvoreno i sad - uostalom kaj me briga! nemrem ti pomoć a ni zabranit a ni objasnit. nazovi i pitaj zanima me do utanane ćut kak je vaš sin bolno umiral. Ha? još je živ? jelbi mi mogli poslat jedan videoklip...umiranja. vašeg sina. jer mene to zanima. ne činjenica živ il umro.

ew wako..,po meni bi bilo bar za njega najbolje da ga držiš u mislima žiwim.Bar bi ja tako wolio.Grozno,znam.

pa daj neki odgovor...on je sam rekao da se više nikom neće javljat jer nema srca...i kako sad da započnem razgovor sa njegovom mamom?

johana, nismo šveđani...oni imaju i video klipove umiranja...lijepo sam pitala...

baš je grozno...straubalno...

ne znam jel moš skužit da je mami to veliki gubitak i da je gledala rođeno dijete kako bolno nestaje...ljudi su joj se vjerojatno javljali - kao utjeha ili pomoć.

e to si u pravu johana...vidim da sam pogriješila što nisam nastavila kontakt sa njegovom mamom, a mogla sam i trebala. ja ipak mislim da će joj biti drago što zovem..

..vjerovatno nije htjeo da ga drugi vide.dozivjela sam to u svojoj okolini i ma koliko mi bilo bolno ja sam se izmakla..svatko ima pravo na svoju imtimu.a ti hoces da znas kako je bilo???----pa lijepo kako drugacije?!-

baš žalosno...a on se je brinuo o maminom zdravlju kad joj nije bilo dobro...a tako da završi...reče tad...doživih da mi mama opet mijenja pelene..

ha čuj, mogućno da roditeljima drago kad tak netko nazove, kad skuže da je njihovovo dijete u srcima drugih još živ....

to i ja mislim, johana...

moj bliski prijatelj je umro od raka sa 24 godine, i sve sam to prozivio i znam o cemu pricas..

viš ti tu iskricu...kak me s dosta natezanja i muka uvjerila da i suprotan način dejstvovanja može bit sasma i više od ok :)

a konverzaciju sam ti napisala (mogućnu)u prošlom postu (da ti se revanširam za još jednu meni novu spoznaju), al svakak kad već imaš mogućnosti prethodno doznaj od prijatelja kako stvari s njim stoje..

Benzina, reci njegovoj mami da si se godinu dana brinula kako je on i da nisi niti jela niti spavala od brige. Ili joj reci istinu.. da si malo potonula ove dane..da se osjećaš osamljeno pa saldiraš život..i sad, dok se ne pojavi neka druga zanimacia, ideš malo zivkat ljude kako su.

Osobno mi idu nakurac ljudi koji traže i zovu prijatelje samo kada to njima "treba".. i javljaju se kad njima padne na pamet... Tko se ne javi godinu dana.. mileno moje, ne mora se niti javiti..

Googlaj mu ime i prezime, možda nađeš osmrtnicu.