relanost

Ja volim pjesme koje pišem I pišem pjesme koje volim pisati.
Razlog zašto ja volim pisati pjesme koje pišem je taj, jer ne pripadam
nikome drugome nego njima. One su ja, one su način na koji volim
da izrazim sebe. Pjesme koje pišem su način da izrazim svoju poruku,
poetično, lirično, ono što želim reći, je način na koji ja
čujem ove pjesme, način na koji bih želio da netko drugi sluša
ove pjesme. Kao neki artist, neki umjetnik koji je veoma sretan
što ima svoju vjernu publiku koja učestvuje u njegovom izražavanju.
Zato želim da Ti zahvalim, tebi i svima drugima koji su pomogli
u uspjehu da napišem i najmanji stih kroz sve ove moje godine.
Koji su pomogli samim tim što su postojali u mojem srcu, samim tim
što su izgradili ili ugradili i najmanju ciglicu u kući moje duše.
To je mogučnost da iskažem sva pjesnička iskustva, posebna želja da ih
čitam samo Tebi, iako bi bilo prirodno da pripadaju svima.
I još jedno posebno hvala za zadnju Damu u mom životu koja je
pružila neslučenu mogučnost da osjetim-čujem, dva odvojena
umjetnika kako zvuće kao jedan jedinstveni, u jednoj od najljepših
ikada napisanih ljubavnih pjesama.
Naša ljubav je i bila kao prekrasna pjesma, imala je prelijepo ime,
uzbudljiv i tajanstven početak ,puna osjećaja i pažnje kroz sve trenutke,
divna i topla maštanja, želje i nadanja. I naša ljubav kao i svaka
pjesma ima i svoj kraj. I žao mi je što i njega nismo zajedno
napisali, ali kao što se svaka pjesma može pročitati još jedanput
tako ja vjerujem da se i ovakva pjesma može ponoviti.

I ista ljubav, istu noć u bijelo ovija i sve čisti
A mi, mi oni od nekada nismo više isti.

Čuo sam kako ljudi govore da ….. , previše bilo čega nije
dobro ……., ali , …… neznam baš o tome…… , znam koliko god smo
puta vodili lj..... Mi smo dijelili i stvarali ljubav…… ,
i ne izgleda mi da je bilo previše……., naprotiv nije bilo dovoljno…, ......!!!

ponekad zaista, naprosto nije dovoljno.

ova prva rečenica je stvarno da se čovek zamisli :)
nekaj fali.., mislim da.. pjesma

Zaista nije dovoljno,kad je nedorečeno,a kraja nema...........