UpCloseToPersonal

Kad dodjem doma najprije ukljucim sekretaricu i slusam u pokretu...onda krene...mama je...tata je... samo da ti kazem da pazljivo vozis...javi se kad krenes, javi se kad stignes...vozi polako...ne idi sama po mraku...onda to isto slusam i od...

bojiju se za tebe,valjda im puno značiš:)..

moje boli briga za mene:))

ma daj, meni je baš drago što mama pazi na mene, malo se zarumenim kad me špota ako zaboravim obuć potkošuljicu, ali znam da je to samo za moje dobro... :/

to im je posao...

Isto cujem i od dragog...vozi polako...obuci se toplo...e, al non stop...

I meni je drago...al ipak mi smeta ono...javi kad krenes i javi se obavezno i kad stignes...

valjda si razmažena:))

dobro lea, i meni malo smeta kad mi draga kaže da joj kažem kad sam gotov, al kaj sad, ak se udubila baš u neki članak u Gloriji ili nekaj... :/

meni toga fali...:)

il jede krašove napolitanke pike:))

Skicnem nekad u Gloriju...to cita moja mama.:-)))

a možda ne brinu za tebe nego za tramak i remenavanje koje će imat posli tvojih samosvjesnih odluka i ponašanja..

Cita cak i casopise poput story...da bolje razumije mlade.:-)))

čita i u krevetu?lea?

Sve odluke sa mnom u vezi prepustaju iskljucivo meni samoj.

Obavezno.:-))

pitaj mamu jel se smije dok se seksa ma šta čitala:D

a dali ti roditelje cesto zoves da se njima nesto ne desi?

Za par dana procita knjigu ako je o mladima i sexu.:-)))))))

Naravno da da, uvijek se zanimam, uvijek pitam kako su i sto ima novo.

moja baka uvjek moli krunicu dok deda žaga otraga:))

mislim kada voze ili tako nesto, dali su stigli ili tako to

Naravno...ustvari...i ja radim to isto i njima...uvijek pitam.

ja sam imao jedno iskustvo koje umalo zavrsilo pogibijom jednog clana obitelji prije 2 mjseca, koji se uvijek javi kada negdje stigne, a milijarde puta je vozio i isao cestom...a cudo se desilo, zato nikada na te stvari i prije a ni poslije nisam gledao kao...pretjerano, nebi htio soliti pamet, ali treba to cijeniti, i ne gledati kao tako nesto..jel se to dogada svaki dan

JA UŽIVAM U BRIZI SVOJIH RODITELJA. IMAJU SVAKI PREKO OSAMDESET I U STVARI SE JA BRINEM O NJIMA ALI ONI MISLE DA JE OBRNUTO,,,I MOGU TI REĆI DA ME TO UOPĆE NE SMETA....KADA OSTANEM BEZ NJIH BIT ĆE MI RUŽNO...VOLIM TAJ OSJEČAJ PRIPADNOSTI...