koraci
moji su koraci
u noći koracali slijepi
tapkali u mutnom
tražili put
u riječima je svijet
lijep kao paučina istkana
na nju ulovlene kapi ljudskih suza
sjaje na žutom suncu
nikad nije kasno
lagati sebi, nije kasno zakoračiti
letjeti u mislima željeti u
noćima crnim
bit ću onaj koji je plakao
koji je molio lijao suze slane
ustat ću kad treba leći
pjevati kad treba plakati
voljeti umjesto željeti
biti a ne govoriti
poslije mene ostat će koraci
isti oni kao kad sam hodao
samo tiši puno tiši
ovaj će put znati kuda idu
znat će kad treba stati trčati poletjeti i kleknuti
22.11.2009. u 22:25 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara