x1
Vukovi u polju
U oku ti zelen globus
ne prolazim tvoje zjene
ko oblaci nad planetom
tvojim okom klize sjene
Ne poznam ti pismo lica i
neznanje skrivam smiješkom
nisam nov u igri
već ponešto doznah - greškom
Pa kad puštam starog vuka
da igra se tvojim poljem
on počesto stane zbunjen
moje polje, gospodaru
ili ideš nečem boljem?
Ne znam ova polja, vuče
U jednoj su dvije žene
U priči su dvije priče
U divljini zabran
Ne prilazi kući
Ja neću u polje
Odgovor će svaki za se
Znat potražit bolje.
Znam da čezneš svoje šume
I u njima takvo polje
I na njemu moju kuću
I kraj kuće brzu rijeku
Gdje sjest ćemo katkad noću
Da čujemo priču neku
Čovjek vuku o čovjeku
Vuk čovjeku o čovjeku
Ne znam ova polja, vuče
Ali tu je šuma
Tu je polje, tu je rijeka
Tu je kuća podno druma
Tvoje polje, dakle, vuče
Tu još nema moje kuće
U priči su dvije priče
U divljini zabran
Pit ćemo na rijeci noću
tad doznat ćeš što je nova
lijepa kuća je kraj rijeke
ali nije kuća moja
Noćit tu ću ispred kuće
do punoga mjeseca
noću ona grabi vodu
nezakrita lica
Ne nađem li kuću, vuče
Dat ću ti na volju
Noću tvoje oči vide
Bolje nego moje
Pismo lica dok joj ne znam
Vuci smo u njenom polju
Vuk u kuće ljudi ne smije
Čekajmo u polju.
23.08.2004. 22:33:16
Ukupno 16 komentara
Kaj hoćeš?
Zaredali nekako zadnje vrijeme neki muški logovi u općem tonu "kick me, I'm a loser". Dobili dečki nešto po tamburi i sad pišu "jes da sam
luzer, al zakaj svi misle da sam luzer iako trošim znatan dio dana na oglašavanje dotične činjenice. Evo na, hrkljuš...viš, sam se moram
praskat kamenčugom u vušugla, usamljen sam do ibera i izmoren - tražim hitno nekog da me mlati po lubanji jerbo imam kronični muskulfiber
flagelantis...jebate, sad sam pročito ovo kaj pišem, sam čas...praaas!...OK, ajmo dalje...dakle, koji sam vam ja jad, to je...".
Sjećam se jednog češkog gastarbajtera na visokoumogradnji koji se jenom sprdao iz žene koja je upala među određenu grupu ljudi i kao dio
upoznavanja krenula s "ja jako volim tuširanje i to samo ledenom vodom...puna kada i topla voda su p.d. (dim)...zujjj...ne, stvarno, čak ni
malo topla voda nije opcija...zujjj...a puna kada je za pljugere...fakat....zuj..." Kaže onda češki deda kako svi imamo potrebu identificirat
se nekim ekstremnim stupnjem određene kvalitete (makar i temperaturom vode za kupanje). Tako zaskakujemo nad gomilu...to su naši pokušaji da
udahnemo krišku ozona nad glavama ostalih 6000000000 skočimiša koji zaskakuju zbijeni na istoj njivi...ja recimo volim gledat u park kroz
prozor...ljudi, što se ja žestoko divam na okno...nema tog igrača koji tako jako gleda kroz prozor ko ja...kad vidiš moju zgradurinu i njuške
na penđerima, oma ti zapnem za oko...jebate, vidi onog igrača kak gleda kroz prozor...što taj mali gleda, svaka mu dala...a tek žene...vide
kak gledam kroz prozor i nemreju si pomoć...pravo s placa, s mrkvicama i grincajgom, ab-trak nadeeesno, prvi kat...to me spašava da ne moram
plakat kak nikad nemam juhice doma otkad živim sam...u velkom stanu di mi je i ured, visok, lep i plav (ne ured) s prozorom koji gleda na tu
pustu prirodu i moj auto na đemdo, ne, čekaj, zanemari đemdo i marku auta...ovak...moj Ferrari-crveni auto (as opposed to crveni Ferrari)
(jel to bilo suptilno ili kaj...:)))
Nego, ne valja mi ovo, to je voda...meni vam je žena nosila doma s posla tople obroke dok sam bil na putu (da ne kuha sirotica), jedva sam
neki dan skupil lovu za fergazer, dnevni boravak mi je pofarban u citron žutu, još nis diplomiral, a i žiga me često nekaj oko prostate sam
nemrem točno napipat od sala di je...
Administrator, ima neko ograničenje na serveru za privatne poruke...mislim, da ne srušim iskricu ak se sat-dva ne ulogiram...?
Arsen Glupiga take1
Ha, po prvi put koristim log kako bje zamišljen...
Baš se nešto dopisujem i shvatim da mi je nabrano čelo i duboke misli (ne odnosi se na logove :)) zamijenilo ležernije napucavanje riječima
onako, iz primozga...opuštajuće.
Nije žvaka za seljaka, džaba glumit intelektualca kad voliš Springsteena, od tog zaboli glava. I rade se bore.
13.10.2004. 12:05:20
Ukupno 12 komentara
Dim u kosi
Odlazili bi na rijeku
Na rijeci su sjene večernjih svjetala grada
Uzimao bi cigaretu i zaklanjao lice brojnim pokretima ruke
Dimom i noktom uz rub usana i trljanjem korijena nosa
Uvijek otvorenih očiju (možda jednom opet potrči onako bosa)
Mostom su prolazili autobusi
A svake je godine pod nasipom na njih čekala rosa
Gledala je u rub kaputa, u sjene njihovog grada daleko dolje na rijeci
Mislila je na čarape i sjene i svileni rub hlača
I zatvarala oči zamišljajući jesen kada je trčala bosa
10.10.2004. 22:33:18
Ukupno 8 komentara
Kvragu.
Udario sam dijete koje mi je istrčalo pod kotače...ne znam što bi se o tome imalo reći. Pišem samo da kažem svima...pazite. Bilo bi krasno da
se bar netko u vožnji prisjeti ovoga i nauči ovako. Daleko bolje od pogleda na dijete koje leži u krvi s ružnom posjekotinom na lubanji.
Inače, mali je dobro, no mogao je i ne biti. Posjekotina je od mog brisača...vozio sam polako, svega 40/h no udarac je ipak bio dovoljno jak
da pukne vjetrobran i da dijete bude bačeno na rubnik. Sapienti sat.
04.10.2004. 16:41:24
Ukupno 7 komentara
Vješala
Khm, Na stupu srama...ne, u biti htjedoh pitat jel ima neko budan da se igramo vješala na logu od Lukrecije, nemrem zaspat nikak...
23.09.2004. 02:02:51
Ukupno 6 komentara
Frizerska camera obscura
Modesty Blase...stara prijo. Jesi li mi našla glad na svojim putovanjima otkad se ne vidjesmo, lijo? Ili barem zagubila skromnost? Kriješ li
se još za pomodnim alternativnim slovkanjem imena? Nije valjda da su grešnici u cijelom svijetu podjednako mali? Još ništa od proljeća na
repu? Tustog vola, Kukumko?
Dobro, možda barem skromnosti za krokodila ili starom vuku krila?
Onda ništa, Belinda...tvoj je uvojak na sigurnom.
Možda ga jednom iskupiš.
(...)
The doubtful Beam long nods from side to side;At length the Wits mount up, the Hairs subside.
(...)
18.09.2004. 00:35:11
Ukupno 6 komentara
Pike's diner
Prošle su tri minute otkako sam sjeo za šank. Konobarica me mimoilazila; dvije kuharice i dostavljač nisu se obazirali na mene. Ego mi je
smirivala tek činjenica da su ignorirali i vozača kamiona koji je sjedio kraj mene. "Možda su naša mjesta kužna", rekoh mu. "Možda nemaju
dosta osoblja", odgovorio je.
"Možda im naš novac nije dovoljno dobar", rekao sam. "Možda prvo poslužuju ljude za stolovima"- bio je njegov odgovor. Kazaljke na satu
nastavile su se pomicati. "Možda im se ne sviđamo", ustrajah. "Klimatizacija je tako dobra da mi čekanje ne smeta", reče on.
U tom je trenutku kraj nas stala unezvjerena konobarica da nam kaže kako nemaju vode u lokalu i da perilica suđa ne radi. Moj bezimeni
supatnik nasmiješio se i, zahvalivši konobarici, otišao. Nije mi se sviđao.
(Vlč. M E Pike)
30.08.2004. 00:06:15
Ukupno 8 komentara
Brave New World
U svijetu se godišnje ulažu veća sredstva u implantate za dojke i Viagru nego u istraživanje Alzheimerove bolesti. Iz toga se da zaključiti
kako ćemo oko 2040. imati iznimno visok postotak osoba starije dobi sa stršećim cicama, opakim erekcijama i potpunim odsustvom ikakve
predodžbe o tome kog vraga bi se s time dalo napraviti.
26.08.2004. 16:24:46
Ukupno 10 komentara
Eto mene punoljetnog...jedva
S njom ti nema labavo
Ona je zauzela stavove
S vremena na vrijeme ih kuša
Koristeći dresirane lavove
Oni reže radi forme
Škiljeći na poslodavca
Zatim skidaju uniforme
Odlaze na litru plavca
24.08.2004. 23:24:10
Ukupno 8 komentara
Šmrc, naravno.
Šmrc!
Ništa ne pomaže
Šmrc! Šmrc!
Iz kože se ne može
Šmrc! Šmrc! Šmrc!
A tako sam se trudio
U deset se budio
Srijedom prao zube
Nedjeljom dijelove druge
Smiješio se prijazno
Izgledao opasno
Vozio se tramvajem
Sanjao o nečem boljem
Šutirao konzerve
Izmišljao rezerve
Vezivao cipele
Pisao stihove
Potezao za uši
Stare lijene duhove
Šmrc! Šmrc! Šmrc!
Ima da poludim
Šmrc! Šmrc!
Zar da se još ranije budim
Šmrc!
24.08.2004. 22:52:52
Ukupno 8 komentara
Slipping
sharp
click
look
at the tiny speck of dust
plastic cup
on the ledge
artificial light
24.08.2004. 02:13:19
First Blood, part two: Plišana menažerija
Kako su sekunde protjecale sve se gluplje osjećala. Klečao je nad njom i koncentrirano joj gledao među noge, držeći tanki dugački kurac u
šaci. Vidjela mu je tjeme, čak i dio potiljka i mršava leđa. Kralješci na plećima i lopatica ruke kojom se oslanjao o krevet stršali su. Kosa
mu je bila čupava, prevukao je debelu majicu preko glave pred minutu-dvije. Jedan je čuperak stršao dajući mu dodatno zbunjen izgled. Bacila
je pogled na majicu koju je skinuo. Bila je na podu, a jedan je rukav bio na malom stoliću uz uzglavlje. Srušio joj je plišanog psića, koji
je sad bio oslonjen na njušku i prednje noge pred kazetofonom. ...she said I'll go and I said... stavio je glazbu za atmosferu, u stvari
stisnuo tipku, kazeta je već bila namještena. I dalje je prčkao nešto i podizao glavu poput spikera koji čita s papira i na kraju svakog
odjeljka uputi osmijeh u kameru. Pomislila je kako bi i ona njemu vjerojatno smiješno izgledala kada bi je pogledao, osjećala se kao da
izmoždena leži zadnji dan nakon gripe jer joj mama još ne da ustati. Primila ga je za bedra i povukla, no on se osupnuto odupro i pogledao je
gotovo ljutito. Osjetila je kosti pod rukom i slabo drhtanje mišića stražnjice pod hladnom, malo vlažnom kožom. Odustala je i raširila ruke.
Udarila je kazetofon. ...it's crazy loving you... Onda je napokon maknuo ruku i udario ju svojim zdjeličnim kostima u bedra. Izbjegavala ga
je nekoliko dana na hodniku i onda mu rekla. Opet je bio jako ljut, no znala je da ima pravo, premda je danima bila malo odsutna, sve dok u
četvrtak nije išla kod Sonje na kolače koje je spremila njena mama. Psića je stavila kraj ogledala, uz sjajilo i šljokice koje joj je Bruna
poklonila za rođendan. Poslije ih je bilo mnogo. Uz šminku i lančiće složno je sjedio i ležao mazni plišani bestijarij.
20.11.2004. 14:08:22
Ukupno 13 komentara
First Blood, part one: Pravednik
Glava mu je sunula unazad. Ugledao je kap krvi i tanku nit krvave sline kako lete visoko pod strop. Lelujavo. Strop je bio neravan. Gotovo da
se počeo smijati. Tu smo. Ima sad vremena, samo polako. Uspravio se ponovno. Da, to je i mislio. Budala je ostala stajati na mjestu, ponosan
na sebe, šaka zgrčenih no puštenih niz tijelo. Nije se uspio suspregnuti, osjetio je kako peče gornja usnica - osmijeh mu je dodatno
rascijepio posjekotinu. Neka peče. Krv je potekla niz bradu. Nitko neće moći zamjeriti ovo što slijedi. Prošao je cijelu rutinu, pokriven je.
Stajao je spuštenih ruku. Prva je krv njegova. Topao mu je osjećaj ispunio glavu, osjetio je ubrzavanje a duboko u grlu zadovoljno je
mumljanje već čekalo da preraste u neopisivu sreću režanja i potmulog hropca nepatvorene sreće nad gomilom mlitavog mesa. Nedužan je.
19.11.2004. 23:54:46
Ukupno 15 komentara
Beeee, slobodan sam, upomoć
Luta mi tvoj lik glavom od zaigranih napisanih riječi, probranih, svaka do jedne besramno uzeta s police na kojoj je najfinija roba, čitav
set, mala staklena menažerija, do gipkog tijela koje traži prostor, traži strast, traži društvo. I tišinu u letu, poput one noći visoko nad
svjetlima Zagreba, vrijeme za trenutke koji naiđu kada se vrijedno besciljno luta. Lutaju mi neke vršne vrijednosti u ovom vremenu koje se
nakuplja i svaki put što ih pogledam sve manje jednoznačnosti nalazim. I u prošlosti, i u tom pustolovnom libidu koji se ne pokorava tvojim
riječima nimalo više no što se one njemu pokoravaju. U minuti lutanja si i dama i bludnica i netko blizak, pa ipak ti i dalje ne znam pismo
lica. Ili je nemir, ili je strast, ili tek potreba koju zadovoljavaš s distancom kakvu imaš prema dobrom ručku. O kome li to pričam, o tebi
ili sebi? Ha ha, treba bacit neke riječi visoko u zrak da ih vidiš... možda me već hvata staračka dalekovidnost... mislio sam da ću s
godinama naučiti tu vještinu, naučiti kako se u nepoznatom gradu siđe s vlaka i krene u skitnju namjerno svraćajući pogled s table uz viseće
tegle s cvijećem na kolodvorskoj zgradi (zašto si uskratiti krišku blaženog neznanja dok lutaš neznanim ulicama)... ziheraš i štreber, traži
tablu, traži plan, traži jebeni manual svjestan da ga se nitko nikad nije mogao pridržavati. Treba manual imati, tako možeš inzistirati da
nisi ti pogrešno rukovao, piše na strani 12... break free, štreberu, hajde... imaš kockastu bradu i plave oči, pusti da ti malo izraste kose,
ne brij se svako jutro, ogrni svileni šal, hajde... ostani u polju.
16.11.2004. 10:47:07
Ukupno 10 komentara
Nova žena u mom životu
Ugledali smo se nedaleko moje kuće, u susjedstvu, dok sam šetao sa sinom. Nedavno su mi pričali za tu curu, rekli su kako ima najnježniji par
pomalo tužnih velikih očiju, kako je nedavno ostala bez majke. Ne mogu reći da me posebno dirnulo...nažalost, i previše takvih priča sam čuo,
previše puta sam takvim pričama bio svjedok. Da, tužno je kad tako jako mlad ostaneš bez oba roditelja (otac ih je ostavio još prije njenog
rođenja). Klimmnuo sam glavom poznaniku u znak da priznajem kako je maloj sigurno teško...sada me pomalo sram reći da nisam kasnije ni
pomislio na nju.
A danas se sve promijenilo. U trenutku kada sam je ugledao. Vjerovali ili ne, drhtala je od prvog trenutka kada me je ugledala. Svega par
minuta kasnije smirila se u mom zagrljaju.
Odveo sam je kući...neporočna je, posve nevina u svakom pogledu...ponudio sam joj riže na mlijeku i jedan moj bademantl nešto kasnije. Lee se
sklupčala kao da je oduvijek tu pripadala i zaspala mirnim snom.
Ne znam još točno što mi se dogodilo, ali...riječima Brucea Willisa: "I'm no longer a dogless person..." Pilot ionako nikada nisam htio biti.
:)))
06.11.2004. 13:02:37
Ukupno 72 komentara
Tvajlajt, bejbe!
Izgubio sam kavu. Kuhanu. Toplu. Ne odaziva se, malo je slađa i ima malo mlijeka. Na sebi je imala pastelno žutu šalicu. Zadnji je put viđena
u dnevnom boravku i sad nije ni u jednoj prostoriji. Nisam je ni taknuo. Sam sam doma, zanemarimo li mačku koja mi spava na ispeglanim
hlačama i potomka koji odavno spava blaženim snom. Sad sam na pola puta između toga da zovem hitnu psihijatrijsku pomoć ili da prvo krenem s
muhomlatom po stanu za slučaj da mi je kroz prozor ušao manijakalni kavoispijatelj. Inače sam dobro, samo mi malo kapa slina s kuta usana dok
si onako pravim zabavne zvukove palcem po doljnjoj usni (ono weber, weber...) i blago se i milo smješkam.
Hoću novi godišnji.
(2 sata kasnije...)
E, da...to je jedna od onih stvari kad znaš da si trebao odmah odustati i lakonski odmahnuti rukom. Ali...ali...ne živim u Versaillesu. Sve
mi je jasno. Neko glupo mjesto. Koliko glupo? Jebate, mora bit jako glupo. Dovoljno glupo da je prava šteta što ne mogu time zabaviti
pučanstvo. Jesam kupaonu. I WC, da. Kuhinju. Ušao sam u dječju sobu pogledat. Ne, nije u spavaćoj. Ni u frižideru ni špajzi. Nisam je popio,
di je šalica? Ne, Lola, noćas nisam uzeo kavu u šalici na uobičajeni noćni jogging do Tomislavca i odložio je na ogradu kod Zdenca.
Laku noć.
P.S.
Nije ispod jastuka.
06.11.2004. 01:52:35
Ukupno 8 komentara
Bliski Istok
Nemaju pravo ime ti nemiri koji zapušu tako uz kičmu i odjednom povjerujemo kako smo na nekom lošem mjestu, skutrimo se poput bolesnog psa
negdje duboko u sebi, tamo gdje pristup odobravamo samo sebi samima i pipamo po sjećanjima poput djeteta koje u snu traži svoju plišanu
igračku...vrhunac svega je kad krenemo u odvažan boj za obranu časti svoje tragedije pred licem svih.
A oni nas, popuštajući pred frontalnim jurišom, obvezuju da nekom drugom prilikom u okviru iste nazovihumane zavjere popustimo pred naletima
njihovih drvenih konjića dok se poput alkara dive blagoslovu koji tako iznesu pred licem naroda i od naroda na vrhu svojeg partfiš-koplja i
tako se korištenje ovog uzajamnog prava na pokoravanje pred slabošću rasteže poput beskonačne španjolske serije pred kojom smo unaprijed
položili na tlo kritičnost i krunimo mrvu po mrvu vlastitog dostojanstva klimajući glavama na nekom mekom kauču od umjetne, pardon, ekološke
kože, te spokojni i krmeljivi grickamo jabuku kojoj nitko nikad neće pripisati istočni grijeh. Uživajmo dakle u toj jabuci, ona je odavno
napustila stablo.
02.11.2004. 15:34:08
Ukupno 18 komentara
I GET RHYTM
Četkice mi danom idu
Četkice na čineli
I boogie woogie ljestvice
Dobro je kad nađeš ritam
Ritam ti je, braco, bitan
Daj ti pivce
to te pitam
jel da čitam
Pusti stari, reči hitam
Ritam ti je, braco, bitan
Kam idete ovo ljeto
Koje vam je to, već peto
kaj me gledaš
lepo pitam
Ritam ti je, braco, bitan
Šubi dubi, kaj bi više
Pa sve nam na čelu piše
Piše meni, piše tebi
I toj tvojoj smešnoj trebi
Ma zajebi, nema veze
Sjebo si mi, buraz, ritam
A on ti je, znaš, mislim...
Jako bitan, jel'...
01.11.2004. 15:28:05
Ukupno 8 komentara
Suze liju plave oči
Dvaaa i po sata ko mahnit punom parom radim krivi posao, a nitko me ne bu platil za to, a još zahvaljujuć tome kasnim s onim kaj sam u biti
trebo radit, a niko mi nije kriv, sam sam si kriv..hrkljušš, hrkljušš, domene, domene (nema veze s webom) hh, šmrc, di sam, aha, domene,
domene, pras! buhuhuuuhu, šmrc, gluupa li mene - - jec, jebo ih AUTH***** i xml ter ih *** i da mu *** i onom ***** koji je izmislil takvu
****** ** *** ***...*** ***!!! ** Gle vide se zvezde...ah, Starry starry night...
30.10.2004. 02:14:43
Ukupno 15 komentara
regule za lepo ponašati se
Hej, zašto ti ljudi kad pogledaju profil šalju obavijest kao da su ti skočili prek ograde i pogazili maćuhice u vrtu? "Evo, samo sam ti
pogledala profil jer..." Jel to moramo slat isprike kad nekog kliknemo, ono, po nekom pravilniku? Evo javna obavijest: Mene ne ubode ona
streličica od kursora u oko kad netko zijevajuć nabode negdje moj nick kao 46 po redu dok čupa obrve i sisa prvu kavu... :)
Zakaj ljudi pišu o svojem stažu na webu kao da su bili na Sutjesci i branili Titovu pećinu u Drvaru? Ma je, to izaziva strahopoštovanje kad
kažeš da si već odavno skužio i BACK i FORWARD, a bogami i REFRESH, ali...mislim, žena završila fakultet, bila kojekuda ali osjetiš joj ponos
vukovarskog prvoborca kad kaže da ona klika eto ima pet godina...možda treba dijelit neke web spomenice za te stvari...;))??
24.10.2004. 11:08:35
Ukupno 15 komentara
Nemarna skica za inventuru
Vlatku sam pratio kući nakon večernjih
tečajeva engleskog. Mislim da sam je
jednom čak držao za ruku.
Imala je očale i dugu smeđu kosu.
Vodio sam drugi dan Zokija
da mu pokažem u kojem haustoru stanuje.
Ema je bila pospana.
Kupovala je svinjske polovice u rujnu.
Smijala se bez prestanka, mislim
da joj je netko rekao da tako bolje izgleda.
Irmu ništa nije moglo učiniti toliko
nervoznom kao kad su postojali
izgledi da bude sretna. Odlično se
nosila s time i riješila se nervoze.
Ema pedagogica je predstavljala
zastrašujuć prozor u emotivni život iza
tridesete i posjedovala snagu konja.
Libido je tretirala kao piranhu u akvariju.
Ta se Ema nije smijala.
Ivana je otkrila da mi je crknula neka
čakra. Nije htjela spavati sa mnom
dok je ne odlučim jače voljeti i
jesti manje crvenog mesa.
Marija je bila prijateljica. Sreli smo
se u krivo vrijeme. Krasna žena.
Nekako i danas brinem je li sretna.
Bilo bi lijepo da je.
Jasna je smatrala da joj nesigurnost
daje pravo na samoživost ali je
bez daljnjeg znala usrećiti muškarca.
Sve nas.
Dalje ne ide u prošlom vremenu.
21.10.2004. 15:46:47
Ukupno 1 komentara
Dance me...baš
Dance me through the panic 'til I'm gathered safely in...
Nećemo CP... baš pogledo 12 gnjevnih ljudi... pa me ufatilo malo...
Kažu studije, silovani postaju silovatelji, zlostavljani zlostavljači, zanemareni zanemarivači... OK, dramska zaoštrenja, morali su to onak
našpičit da se proda više kokica i tak... neš ti, 12 gnjevnih odraslih ljudi svi pohitali sve zidove jerbo je južina i porasplakali se i
položili karte na stol ki bebe... hehe, bite me...
Nego... božečuvajbožesačuvaj digresije...
e, samo za gornji odjeljak, ak neko to poveže strogo s tim kaj je klinac u filmu posto il nije i bla popišal bum se na monitor drito prek
njegovog komentara pa nek me struja pukne ko Maestra...
Anketa za naslovnicu: Jeste li uplašeni?
I još bolja, onak, za leksikone školske i populus virtualni: Quo vadis?
Palo mi napamet (svašta mi pada, ne uzbuđujte se, obično se odsklizne drito prek kućišta u koš za papir pun kutija od Waltera...) dakle, onaj
tip kaj je glumil dadilju i butlera u nekoj seriji s natapiranom plavušom je ovde bil baš mrak lik... što mali Perica ima ružnoga za reći o
Amerima... on bi na tekmu, da, taj... vratit ću se tu, njega pamtim, pišem dalje...
Dakle, baš volim ovu igračku... tipkamo, okrećemo, podbadamo, nadjebavkamo se verbalno... doma sam, da imam konja prodo bi ga bolje od
Cige... dajte mi smjernice, recite za koje misli igram i navucite mi dost kave i tipkovnicu, prihvaćam sve izazove, ko brko iz cirkusa, 20
komentara ostanite uz mene i častim džaba mišom, šećernom vunom i ulaznicama za bradatu ženu za vas i dražesnu damu... ajde, puno vas je
takih, a nije vas inače ni sram, vas najvolim, odma preskočimo tu gnusnu masu ideja i vjerovanja i dokaza i protudokaza i pravo u
nadrealizme, šampionima je i cinizam ispod časti, on je u kontaktu s idejama (fuj te znojne mase...) ...neee, samo luđački hihot, hihota radi
(e, ovo je i ona volina od HHa već imala u nekom romanu za srednjoškolce, opasno nazadujem...jebga)... fairy dust, ko je luđi, ko će proletit
ispod mosta, zeka-peka, nećemo se lagat, dakle nećemo niš tvrdit, poanta je ko je žešći letač a ne di je odredišni aerodrom...
Da se vratim stričeku s V-izrezom i kartama za tekmu... bemti, pa takav primitivac bi nekog bio u stanju i udarit kad nema drugih
argumenata... praktički zaništa, zaore nekud, kontriraš mu a on paf po zubima... a da je za neku ideju, još bi mu čovjek i oprostio... nego
sirovina naprosto tak ide kroz život, na buku i silu, a bez cilja i prave vjere... to živi u svijetu di se broji sam ko ima težu desnicu,
razlozi su nebitni... odvratno, ne... ;D :D :D :? :/ :(
Dajte mi polugu i čvrstu točku u svemiru... valja bit skroman.
Laku noć, dame i gospodo...
11.03.2005. 01:19:49
Ukupno 6 komentara
ehehe...
Kao glad. A nije. Kao ono kad klinac veli da je gladan jer je vidio kekse u baru.
Slušao sam danas malu priču o tuđoj gladi. Krišom sam bacao pogled na metalizirano staklo da vidim smješkam li se ja tako kao ona. J-I-M
B-E-A-M ...na ogledalu mi je bio nacrtan osmijeh od naziva viskija. I, da...smješkao sam se onim smješkom od kojeg boli vilica kad predugo
potraje.
Nego, vidim da ovo pogrešno zvuči.
Nisam na to mislio. Iva je htjela biti liječnica. A nije. I sad će uskoro roditi. I nervozna je. Možda bi pojam "nervoze" trebalo baciti
nekud bestraga. Neš' ti, ko da nam govori nešto novo o osobi kojoj to pripišemo. Ste sreli zadnjih 20 let nekog nenervoznog? Eto, point made.
Brat joj je otkrio strast za sakupljanjem umjetnina. I to je super. Odlično je kad otkriješ neku strast pa te to ponese. Klimam glavom.
Strastveno. Zavaljujem se u fotelju. Vrlo nenervozno. Utvrdili smo common ground. Živjela strast, ua blaziranost i strah. Smiješimo se. Lako
je kad znaš. Cool smo.
Onda ja malo panično forsiram novosti iz mog života, njeno sam odslušao. Sa smiješkom. Koristim iste formulacije, uvijek. Kao i svi koje
znam. Nije lako posložiti svoje demagogijice u sustav koji drži vodu. Godinama to treba prežvakavati, onako, kao što lastavice svako proljeće
oblijepe gnijezda novim slojem blata. A zimi odu na jug jer je to trendi. Jebiga, ak i one sa Superice mogu ić, kaj smo mi. Bumo digli
kredit. Malo ćemo pripazit tamo, nećemo uzimat vanpansionske crviće i letili bumo putničkom klasom.
Nego, budući da sam ja već dovoljno ležeran u prezentaciji mog gnijezda od blata, koristim to vrijeme da nešto obavim u glavi. (Tako je
slično Željka uvijek načinjala hevi teme i onda kretala luđački prat prozore i punit mašinu i nosit suđe okolo i luftat, a ja bih iskretao
vrat u fotelji ili trčkao za njom uzaludno se pokušavajući koncentrirati dok su mi se u rukama pojavljivali i nestajali razni predmeti poput
spužvica, krajeva netom opranih plahti za preslagivanje i neobičnih nastavaka za usisač.)
Pričam dakle tako Ivi (zahvalna je publika, fejkam niz sličnu stazu ko ona pa pije bez vode i uz gorespomenuti obavezni smiješak) i da ne bih
za vrijeme recitacije bio besposlen, zamišljam kako kradem kapu debelom panduru koji je ušao u birc i bježim oko birca, a svi izlaze van i
bude se ko posada Star Treka kad ih puste iz frižidera, smiju se debelom panduru koji pokušava trčat, pa krene da će vadit gan al mu ipak
neugodno, pa opet malo kao trči al mu lamataju lisice i radio i sa ona sranja i mlate ga po debeloj prdi i totalno sam mu razjebo njegovu
svakodnevnu spiku kojom je došo poslužit klinca za šankom i kronere iz kvarta. Budi se i on. Jebate, ŽIVI SU, svi su živi!!! Praise Lord!
(...a i činjenica je kako ja to obično ne nalazim za shodno, uostalom znaš da sam ja uvijek...) aha dobro je, u drugoj trećini sam već priče
al ima ipak još malo...čini mi se da i Iva nešto odrađuje u glavi, prisjetila se osnovnih smjernica stare Pajkove tirade i sad zna već
preostale dvije trećine i pušta da joj klize te moje riječi ko "Last Christmas" na radiu i ide joj osmijeh malo proč, gleda mi u kosu. Sjetim
se da smo bili mrak u krevetu neko vrijeme tamo pred sto godina. Puštam pandura i prelazim na to da je luđački počnem ljubit i kažem joj da
ode po jaknu i dokumente, idemo u Njuorlins sad odmah, imam benzina do Plesa, u Njuorlinsu ćemo se znojit jer je velika vlaga ali sasvim
sigurno nećemo dugo ostat, samo dok sredim nešto i da rentamo auto pa za Big Sur. Gotovo da se počinjem glasno smijati usred posljednjih
rečenica priče o mojem načelnom odnosu prema i životu u zadnje vrijeme kad shvatim da bi ona bez pitanja ustala i krenula da tako nešto
napravim. Bemti al su te žene labilne i neodgovorne...
Malo onda ona još rekapitulira svoju pjesmu, u stvari samo refren još pedantno ponavlja par puta u raznim modalitetima ali ja već pomalo
razmišljam o tome dal da skočim još do švercera po cigare i u dućan po te rezance za juhu od Mlinotesta koje me mama molila.
02.03.2005. 02:13:44
Ukupno 1 komentara
Arabeska
Pijesak je curio, smeđ, sitniji je raznosio vjetar, a onda mi pogled privuče nešto što je zapelo među njegovim koščatim prstima i trenutak
kasnije zalepršalo zrakom, te nestalo u trenu dok su posljednja zrna padala, a Tuareg se spremao progovoriti, pogleda uprtog u pijeskom
zastrte bačene koščice.
Ustao sam brzo i bez riječi, a čovjek s crnim turbanom ostao je sjediti podno dine. Vjetar je nekud odnio leptirovo krilo. Nije palo na tlo,
nije ovdje.
Plavi je čovjek ostao tih, zagledan za mnom. Oblak je zaklonio sunce. Mirisalo je na daleko more.
19.02.2005. 16:52:29
Ukupno 12 komentara
Dove
Ona reklama neka, mislim da je Dove, ono kad takne prstom ono mlijeko pa kao valovi a sve besprijekorno bijelo... zadrijemao sam i slinio
malo po nekim grafovima.
i usnio odraz mjeseca u vodi. onda sam prstom dirao vodu tamo gdje je bio odraz i on mi se uhvatio za prst, onako, kao da je bio od krep
papira i plutao na vodi, priljepio mi se za jagodicu.
imam duge tanke prste.
mjesec na prstu visi kao neki list vodene biljke.
trgnuo sam se i pokušao sve skupa još u polusnu premotat na onaj spot McCartneyev s raspjevanim žabama i somom tenorom ali nije išlo baš...
tjeskobno me neko raspoloženje obuzelo, pokvario sam mjesečev odraz i unezvjereno gledao bijelu mokru krpicu na prstu, htio sam obrisati
mjesec s prsta o neku grančicu uz jezero i ne priznati ni pod koju cijenu kad me roditelji pitaju, no nisam se mogao pomaći...tako obrisati
mjesec, sakriti ga u grm kao žrtvu drumskog razbojstva....
mjesec je otužno visio i sušio mi se na prstu, gužvajući se kao skorup upecan u šalici mlijeka (znaju li ljudi uopće više što je skorup?)
Oprat ću prst u vodi...
?
!!!
Ha, otpustio mi se s prsta, izgleda opet dobro! Okrugao i bijel, odmah uz obalu. S rukama na leđima fućkam i razgledavam svijetlo nebo,
nehajno odmičući niz šljunčanu stazicu obasjanu mjesečinom.
Možda i djelujem kao pjegavi dječarac iz starog stripa koji je razbio praćkom prozor, al nema šanse da itko prokljuvi, a vi... ma ne mogu vam
obećati da mi se neće nikad više desiti, ali molim vas... imajte razumijevanja, nemojte nikome reći...
07.02.2005. 01:00:18
Ukupno 4 komentara
Falschspieler und moerder !...
Pogledam kroz prozor, a kad tamo - nema snjegovića kojeg sam s mališom jučer napravio...odem dole, tragovi malih čizmica.
Napola se smijem prvom ubilačkom impulsu...vidim sliku sebe kako u okovanim JNA čizmama skačem po klincima od 6-7 godina, okorjelim
kriminalcima koji nam pogubiše snješka...
Onda mi nešto padne na pamet. Koliko vas je u djetinjstvu smatralo zabavnim poduzimati ovakve poduhvate?
U okolnim su parkovima pred par godina bile postavljene krasne igračke od trupaca, vlakići, kućice... trajali su 3 ili 4 dana, a onda su se
po kvartu još par dana razvlačili razlomljeni komadi drva.
Zombiji mali. Depresivno. Nisam vidio djecu da rade snjegovića godinama. Što se događa?
Usput, svojem malenom medvjediću sam uspio prodati priču kako sam vidio našeg snješka da se gega prema obližnjoj pruzi gdje je skočio na vlak
za Sjeverni pol... ponekad se zabrinem da ga moja ljubav i bajke kojima ga obasipam loše pripremaju za život... možda da ga sad fino u dobi
od 5 godina odvedem iza nasipa da malo vježbamo pucati. Da ga odvedem na kyokushinkai? Da veselog terijera zamijenim engleskim mastifom kojeg
ću prve dvije godine tuć i hranit sirovim mesom... ufff
Fuck that. Idem manipulirat sliku našeg snješka da ga umontiram u neki ludi krajolik i napravim razglednicu koju nam je poslao sa Sjevernog
pola... ;))))
30.01.2005. 10:29:23
Ukupno 18 komentara
Bro - Do (Burazov Put)
Mama, gori mi koža!
Što ako kažem da sam hodao parkom i da su svjetla narančasta?
Slabo Day u ušima, svaki je krug sve kraći i teži.
Onako golom na snijegu, izrezanom iz kartona, koža mora goriti.
Izdaleka budistički svećenik, žmiri i broji čakre ili nekaj.
Ceremonija čaja je ludo fascinantna stvar.
Osim nje me fascinira i ono kako Rambo vezuje ono sve po sebi. Nije to, ono, bit će frke, velik sam i opasan i bost ću, gresti, gristi i
lomiti kosti, tu je fulano... ne... nego znaš da to svo vezivanje pertli radi točno onak kak treba - zna čovjek, naprosto zna točno kak to
treba sve vezat i zategnut i složit i bit spreman. Ono drugo je pljuga, al da je spreman kad to sve zažnjora, je.
Zato sam ja izrezan iz kartona sjeo u snijeg i retuširao glavu da izgledam ćelav onak ko ti istočnjaci, vele da oni znaju...
Al meni gori koža. Jel treba to tak...? Ma jebeš sve kad odeš sjest gol izrezan iz kartona u snijeg a ne znaš jel treba tak gorit
koža....maaama, jel mi treba ovak gorit koža dok sjedim u snijegu gol izrezan od kartona?!
Veli mama da se prestanem zajebavat i dođem po svoj sarkozin. Nikad mi ne odgovori na pitanje a vječno se folira ko da zna.
Izbliza mi oči isto ne šljakaju, trebo bi i njih retuširat. Mamaaa, zakaj moramo bit spremni?!
Ni mama ne zna, kaj bi vi znali, nebum vas niš pital.
Ja bi jedan novi svijet, ovaj mi se izlizo i vidi se da je od plastike i sfušali su pol naljki i farbica, sve je to kupljeno na tone, na
kontejnere u Hong-Kongu i pofurano ovamo i neki tajkun je zaradil a Kinezi se podlo smješkaju. Zna gamad a nama proda bofl robu, kao zajebemo
ih za cenu rada. A ne daju nam niš kaj bi se dalo demontirat i videt kak treba bit složeno da je dobro, onak zapravo dobro. I tajkuna su
zajebali, di neće nas šljakere. Sad bu on dobil više paira neg kaj je dal pa bu kupil duplo kontejnera drugi đir. Junky.
Slabo Day, jako Slabo Day. Ima ono kad uhvatiš pol sekunde dobar vjetar i korak ti ide skroz u skladu s rifom i malo ti onak fanatično svetle
okice i znaš da si spreman al kaj kad ti pingpongičari ni za vraga neće reć kaj oni naprave kad su spremni. Osim kaj skuhaju čaj. Točno kak
treba. I šoder pohitaju u dvorišče ko pilseve u apateci sve po žnjori i to je onda Kung Fu.
A jesu ikad dali nama da uvezemo taj čaj koji je spremljen kak treba i srknemo to - nisu!
Išal sam se i vrtit jednom onak sporo po livadi ko Kinez i naučil sam kak Smeđi Medved Čoha Jaja i kak Zeleni Zmaj Kojeg Jebe Žgaravica Umeće
Leće U Oko. Sad znam. Nisam Kinez, pokazal bum i vama ak oćete. Onda bumo svi spremni.
22.01.2005. 23:35:30
Ukupno 11 komentara
Za Ružicu i ljude dobre volje CP Pike's theme song from "The Hairy, the Overbearing and the Cheerful"
Look for the bare necessities
The simple bare necessities
Forget about your worries and your strife
I mean the bare necessities
Old Mother Nature's recipes
That brings the bare necessities of life
Wherever I wander, wherever I roam
I couldn't be fonder of my big home
The bees are buzzin' in the tree
To make some honey just for me
When you look under the rocks and plants
And take a glance at the fancy ants
Then maybe try a few
The bare necessities of life will come to you
They'll come to you!
Look for the bare necessities
The simple bare necessities
Forget about your worries and your strife
I mean the bare necessities
That's why a bear can rest at ease
With just the bare necessities of life
Now when you pick a pawpaw
Or a prickly pear
And you prick a raw paw
Next time beware
Don't pick the prickly pear by the paw
When you pick a pear
Try to use the claw
But you don't need to use the claw
When you pick a pear of the big pawpaw
Have I given you a clue ?
The bare necessities of life will come to you
They'll come to you!
So just try and relax, yeah cool it
Fall apart in my backyard
'Cause let me tell you something little britches
If you act like that bee acts, uh uh
You're working too hard
And don't spend your time lookin' around
For something you want that can't be found
When you find out you can live without it
And go along not thinkin' about it
I'll tell you something true
The bare necessities of life will come to you
They'll come to youuuu.... ;))
12.01.2005. 20:26:47
Ukupno 3 komentara
Kvragu, proljepšala se...
Otvorim jutros oči i onako snen gledam ovo žensko, probudila se prije mene ali šuti i samo me gleda, slutim joj neki smiješak u zelenim
očima, onako krmeljivom mi ko ljubav izgleda, a doista je lijepa...
Čim je vidjela da sam budan, skočila je i otrčala u kuhinju - na meni je bio red da se nasmiješim zadovoljno i protegnem. Nije prošlo par
sekundi, a već se vraća i nosi mi hobotnicu... malo je gumasta, ali neću joj ništa reći da joj ne povrijedim osjećaje...
Umjesto toga, bacam joj tog glavonošca kroz vrata na pod u hodniku i hvatam je za glavu prije no što je stigla otić skupit to... Da, doista
je ljepša od prošle, pravilan nos, puno škarasto zubalo, terijerska glava, sjajna dlaka... idem skuhat kavu i dat joj konzervu...
08.01.2005. 09:59:54
Ukupno 21 komentara
Namid
Ko vješt plesač da krajem zjene
Hitro stere meke sjene
Dok licem mu smiješak drhti
Lažuć nam da nismo mrtvi
Da su laste ponad krošnji
I konjica iza brda
I da teška tvrda suza
Što ko govedo se rađa...
Da je suza ta - od stakla
Orden naš.
I naša kruna.
Ili kaplja tek od znoja
Što plesaču čelo resi...
Tako prošla si po sobi
Tako sjedih ja za stolom
Tako krotko krenuh van
Takav je to bio dan
Tražili smo tvrdu vjeru
I pravu za mjeru mjeru
Zlatnu značku na reveru
Poglede u pravom smjeru
Čavao da dere šutnju
Pokriće za žudnu slutnju
Riječi moćne, riječi jasne
Riječi prave, riječi glasne
Plesač je kroz zube dis'o
Smiješak mu se pomakao
Kraj oka je tvojeg pao
Crni labud sa jezera
Eh...
Ustao sam da nastavim
Da ne priznam da se bojim
Ne tebi, jer ti si znala
Već toj suzi što je stala
Labudu u kutu oka
Tražio sam u njoj more
Našao sam u njoj more
Neko posve drugo more
Žali su mu tvoje bore
Obale su mora vjeđe
Dalje od njih ja ne vidim
Neću zato da se stidim
Ni da plačem ni da molim
Neću reć ti ni da rimu
Nalazim u tvome moru
Reć ću samo da su riječi
Riječi moćne, riječi jasne
Riječi prave, riječi glasne
Stale među naša mora
Gdje u vrelome tjesnacu
Pjena dere slonovaču
I lađe se libe proći
Tu gdje gledaš moje oči
Tu gdje gledam tvoje oči
Časkom što ih pjena zastre
Čudno bilje povrh golog žala
I nevera - od maestrala
Maestrala? - kažeš - smiješno!
Premda već se i sam smijem
Kroz smijeh prstom pokazujem
Kroz krijestu i grohot vala
A na rtu - dvije palme
Urezasmo im u koru
dječje srce i strelicu
Ugostile pjesmu ovu
Kao izmorenu pticu
Jedna palma nosi strijelu
Na drugoj je srce
Urezasmo ih u koru
Stremeć svaki svome moru
U priči su dvije priče
U divljini zabran
22.12.2004. 03:59:41
Ukupno 5 komentara
First Blood, part 3: Who's Gonna Ride Your Wild Horses?
Riđan je dizao noge na način koji ga je podsjećao na španjolsku školu. Ne, ovo su ipak gotovo divlji konji. Svaki korak visok i oštar, vrat
povijen u luk ovjenčan nemirnim treperenjem vretenastih mišića pod netimarenom dlakom s koje je topao znoj u pari klizio na istoj visini i
polako se gasio u magli, u vlazi. Tako bi valjalo kročiti. Ravnicom se sterala jesen, bližilo se veče, magla je počela krasti njegove konje,
no miris je još bio jak, jači od mirisa vlažne, masne crne zemlje. Nozdrve su mu nemirno pretraživale zrak.
Uskoro će noć, magla će ukrasti njegove konje! Skinuo je kaput i pustio ga da padne u blato. Stisnuo je kratki bič u ruci i potrčao mimo
vrba. Dah mu je bio kratak i oči su mu bile pune suza kada je mokar od znoja i blata u kojem je još na rubu oranice pao, oderavši ruku na
stari hrastov panj i ostavivši svoju plitku gradsku cipelu napokon stigao nadomak riđanu i pao na koljena. Konj je pognuo glavu i mirno ga
gledao. Niz ruku u kojoj je držao bič crveno i smeđe i bijela meka koža, pod kožom plave žile pod blatnjavom odjećom salo u glavi navika na
meka automobilska sjedišta i meke riječi mekih mjeseci i godina pred velikom životinjom mrak je padao nad samom grivom magla nije zastala i s
ruke s bičem cijedila se krv. Vrela i mirisna, njegova, njegova vlastita krv, tamna, ona ista no ipak... konj ga nije prepoznao.
07.12.2004. 18:34:41
Ukupno 12 komentara
0X00000008E(0XC0000090, 0X004B4BD8, 0XEE25885C, 0X00000000)
Beginning dump of physical memory.
Ruke su mi oslabile.
U redu je, obucite se. Morate se odmarati i piti mnogo tekućine, snovi su vam otečeni.
Ako pretpostavimo da je seks agresija, možda bi pomnim, nježnim milovanjem ženske kože bilo moguće pronaći neki spoj... to bi moglo
predstavljati prekretnicu, nemoguće je da se dvije posve oprečne stvari nastavljaju jedna na drugu bez ikakvog prelaza, traga...
Hvala, imam još naranči od prošli puta, nađite mi borca ili plesačicu.
Dječak me se uplašio. Recite mu da sam samo bio zamišljen.Recite mu to, molim vas. Važno je. Čekajte. Nemojte mu to reći. Recite mu... ne,
ništa. Strah je u redu.
Kako se to svjetlo tako jako primilo za brezu?
Samo su mirisi ostali nevini. Šteti li lobotomija centru za olfaktivne podražaje?
Ne možeš tako, idi gledati pse kako se igraju, ja ću.
Stavite licemjere i istine u dva špila, brže ćemo zbrojiti, pokazat ću vam.
Lego kocke su bile bolja igračka kad nisu imale priloženu shemu za slaganje. Zašto rade te namjenske paketiće kocki?
Kirk Douglas je glup. Sve su note lijepe.
Previše je svjetla.
Ima li na kraju, ako se stvarno jako potrudimo, neka nova nevinost?
Dječak.
Zašto novi auti imaju zle njuške?
"Molim vas, nacrtaj mi ovcu."
Mama, vrijeme mi se pokvarilo! Mama je pogrešno shvatila, ne smeta mi kiša.
Physical memory dump complete
07.08.2005. 00:31:49
Ukupno 20 komentara
I'll take the rain / If seeing is believing (medley)
Silk on the doorstep
careful not to slip
timestrings in the woods
careful not to trip
"Sure, there's a price you pay for forgetting what you've got caged up there," said Jeremy, pensively inspecting his hairy paw.
"So how long ago was that?" - I said. There was a large ugly patch of purplish skin between the thumb and his forefinger and a weird deep
dimple above his wrist.
"Long. Twelve years." It sounded as if he was no longer thinking about his malamutes and timberwolves they would occasionally trap in order
to improve on the bloodline.
It was a hot day, I was sweating in my cheap uniform. I took off my silly orange tie, unbuttoned the shirt and clipped my badge onto Rea's
collar, she seemed real proud of it. She sat next to my leg, grim and calm, holding her head up higher than usual.
Jeremy's eyes were flooded with pinetrees and snowy plains of Canada.
"I'll go and grab us a couple of beers, it's time for my round." He nodded and crossed the street to a bench in the park opposite the hotel.
If seeing is believing
How come I see you leaving
I went for snow as well, hell-bent on having it thickly spread over the shadowy marks that threatened to take residence in my eyes by the
time I reached the cashier's desk at the local store. There was a quiet slender Indian girl trying to do the same on the slopes up north.
It would have most likely been in poor taste to question Jeremy about the wolf.
05.08.2005. 15:23:19
Ukupno 2 komentara
Divovi u gnijezdu
< div > < div > Dugi, dugi prsti. Notu po legato notu po legato notu Mondschein. Koliko sostenuto je još uvijek prepoznatljivo? I za koga? Bi
li fortissimo pomoglo da legato poveže note između kojih se prostiru prazni taktovi? Nikad nije volio taj znak. Poput kandže. Nota s gihtom.
Između svake dvije note sve više malih vrapčjih nogu, prešanih u kajdanku kao u herbarij... Društvo se već histerično smijalo. Opet je bio
duša zabave. Tomo je onako supijan pocrvenio poput paprike, očito da mu se skeč sa zanesenim pijanistom svidio, piljio je u čašu malvazije u
svojim rukama koja je prijetila da se prolije dok mu se tijelo treslo od zatomljenog smijeha. Iva mu je prišla s leđa i položila ruku na
rame, sigurna u svoj meki glas. Neke se žene rađaju s tim talentom, njemu se ta samouvjerenost oduvijek bila izazov, bilo je zabavno odbijati
one koje nisu navikle da ih se odbija. Ima valjda i on pravo na povremenu jeftinu zabavu. Primjedba joj je zacijelo bila britka i duhovita
kao uvijek, < div > no crni je kožni kaput poletio u zrak tiho. U dva zahvata je bio na vrhu ograde. Žica je drhtala pod njim. Zastao je.
Osjetio je jako uzbuđenje. Pod njim su prolazili ljudi. Masa ljudi. Nisu ga bili svjesni. Bilo bi se tako lako sručiti na glavu bilo kome od
njih. Bacio je pogled ka Maksimirskoj. Izaći će na tu stranu, < / div > a ona ionako nema u tome ničega osim uloga svog ega, manja je šteta
bila počinjena one noći na Savi ili čak one davne Jarunske od štete nanesene u godinama tišine, pa ipak < / div > < div > ne bi valjalo
zanemariti fringe benefits identifikacije kroz bijes. Strast nas mami, pruža i kvrči kažiprst poput vrapčije kandžice, možemo pronaći
identitet koji je van svake sumnje pun šupljina i nedosljednosti, no draga nas stara dama vodi vezanih očiju i iz usta što nalikuju bočici
crvenog tuša razuzdano pljuca koštice na našu vagu, i u tren drhtiš poput srednjoškolca i sve je tako jednoznačno i opijen si, uvaljan u
svoju strast poput pilećeg fileta spremnog za pohanje. Pojest ću ti kosti, do bijela ću ih oglodati. - pomislio je. Godilo mu je to. Gnjev
pravednika. Blagoslovljeni oni koji griješe prema nama, oni nam potpisuju carte blanche za sve što si inače ne bismo oprostili, niti
dozvolili.< / div >
< $ IsprikaZaDekoncentriranostIOdluka OKracemPoigravanjuDozivljajimaStrasti $ >< / div > ;) /;)
31.07.2005. 03:54:02
Ukupno 3 komentara
Burek u dvorcu (putopisni WIP...)
Dala je i ljama, odsutno je pomislio jarac Ferdinand požudno upijajući kretnje omanje srne zagledane u mete na kojima su dokoni posjetitelji
vježbali svoje streličarske sposobnosti, ali sad i baba Bjelka već počinje sa šovinističkim primjedbama tipa "nađi si curu iz naše štale,
poštenu kozu koja će ti othraniti djecu"…blabla…pfrrr, izbelji se Ferdinand i ljutito odgrize oveći busen konjskog radiča raspuhavši netom
ocvali maslačak. Na terasi pred dvorcem oveći je vepar žvakao burek i ispod oka motrio vitku gazelu koja se koketno poigravala ukrasnim
štapićem iz sladoleda. Šumsko voće… dalje je nizao rastresene misli Ferdinand, nema do šumskog voća. Srna je krenula uzbrdo i sklonila se u
sjenu hranila. Repićem je rastjerivala napasne muhe. Bolje da se i ja sklonim s ovog sunca, uzdahne najzad Ferdo.
18.07.2005. 16:20:35
Ukupno 3 komentara
Ptica na grani
Preslagivale su. Desetci njih, svaka za svojim pultom, kosa vezanih maramom.
U mojem je sakou nedostajalo vjetra.
Hala na čistini, sivi armirani blokovi.
Predveče se, negdje nakon izlaska iz tunela i prije Nancy nasmiješenog lica u autu potkrala mala smeđa knjiga, pas nije bio sa mnom, cesta je
bila vlažna, nad zaljevom je sipila blaga kiša.
Priča je tu i ostala, bacivši kratak pogled za žutim svjetlom registracije. Zagledala se u zaljev. Ne znam kamo je kasnije otišla.
11.07.2005. 08:26:13
Ukupno 6 komentara
Lateralno.
Poželi li itko sljepilo grančice primorskog hrasta sive s lišćem u očima kad šibaju trajno u rano ljeto po plavim plavim očima. U šikaru,
brzo u šikaru. Da uloviš dah, da uloviš tren, da pogledaš oči u tamnoj vodi uz škrape, u vodi uz škrape pod selom. Kasno je i ne čuje se
stoka u štalama i svjetla su rijetka i žuta i gledaš vrijeme kao svijetlu crtu u zavoju daleko prema petlji i hvataš se za svako svjetlo na
crti, kupuješ nekoliko udaha, iz štala se osjeća vonj i narančasta svjetla pod plehanim tanjurima grizu u noć ka svjetlu prema petlji kao psi
što im u oči upiru automobilska svijetla, nijemo bijesna i uplašena zaliju te dok posrćeš uz rub dvorišta ka svjetlima ka svjetlima ka petlji
gdje vrijeme ide i auti idu kroz prostor dalje od ove more o neprolaznosti, od žutih svjetala i žutih brkova jutrom oko štala. Lažu. Tamo
vrijeme ide a tebe lažu, uljuljkuju te, da ti meso omekša, da počneš pričati o mirisima djetinjstva, da sanjaš medvjeđe kože, kamine i drage
Klementine s punđama i polkadot haljinama, cijele dane ti lažu a noću te smiješcima pokrivaju i biljcima i žutim platnenim plahtama i
ponjavama dok ti od topline i žutog svjetla ne omekša duša i um i pluća i ne prime te se dobroćudne bore od razumijevanja, uzajamnog
razumijevanja, poput svilenbuba iz svemira, iz vremena, bez vremena, s bremenom stalnog vremena iz kojeg su isisali istine za police nad
kaminima, za iluminacije u poglavljima za udice u dolazećim vremenima za Waitapu od umora, za zidove okrečene dužnošću, za preteške čizme i
skrivene otke za guljenje priča iz sentimentalne potke za sutra za poraženu Janis i njezin fucking same day, fuck her, Škrape. U škrapama
bivše: ljubavi, ljeta, vjere, košulje, dani, plastične pločice brojeva hotelskih soba, noževi, rana buđenja, svjetla gradskih parkova u
zimskim noćima, svjetla brzinomjera s rukom neke žene na koljenu, s niskom naoblakom, uredskim priborom, maglom u Gorskom kotaru. Jedanaest
je sati. Radio Zagreb, prvi program. Čuče. Nove ko stare, dani ko dani, dan do dana kao dvije škrape crne uz obalu podno brda uz selo s
cvrčcima zelenim u svakom suhozidu, strast do strasti iz dana u nizu i kuća u nizu uz Ksaversku kao u Londonu kao na stijenama uz drugo more
kao blatne rupe uz rijeku dana, škrape kao dan do dana crne od ponavljanja, teksture, ne kreacije, crne škrape, škrapa do škrape. Lome noge,
pazi. Ne pričaj o labudima s Vltave, ne bori se da doživiš jučer i ne pričaj s nepoznatima, vjeruj samo svojim očima, ne i njihovim
ogledalima podlim s baroknim ukrasima, odijelima i uskim čvorovima... dah je kratak, u plućima je rastaljeno olovo, nije to bez vraga, mora
da ti je još nešto u očima čega nema u danima i zato čuvaj noge, pridržavaj se, klizi prstima, klizi grmovima, ne trči strmo ka vodi, crne su
škrape dan do dana i lako je poželjeti sljepilo i slomljene noge, medvjeđa krzna i krmeljive dane na proplancima od svih opjevanima, s dugim
bijelim svjetlima što tek u noći kasno odlaze petljom ka novim morima. Morem će biti lakše, morat će biti lakše, morem do mora, s vodom za
ogledalo plavih očiju. Znojan sam. Puštam se tipkovnice kao onaj Francuz u Lisinskom svoje čarobne harmonike.
Hvala, bili ste prekrasna publika.
08.07.2005. 03:47:58
Ukupno 2 komentara
Razglednice iz žute kuće
Slao sam ti razglednice mojih dana,
i vatru i sunce i suha usta...
Slao sam ti slike da vidiš izvana,
slao sam ti razglednice.
Svakog dana.
http://www.mi3dot.org/gallery/original/9402/
27.06.2005. 01:03:52
Ukupno 6 komentara
Razmišljaj lokalno, napuši na globalno
Uf. Kaj da dodam ovoj poplavi misli koju njedre umne glave... idem probat i ja neku veliku misao složit... recimo...
Sve su seke jebene.
(Odmakne se i zadovoljno trlja bradu palcem i kažiprstom)...daaa...nije loše... bitno bolje od "Seka je jebena".
I nekak je...veće. Mislim, kuži se da sam ja kao autor osoba velikog iskustva (viš kol'ko seka), širokih pogleda (razrok) i tak...
05.06.2005. 01:04:27
Ukupno 14 komentara
Take 5
Baš čuh nešto...
"But it's too late to say you're sorry
How could I know, why should I care
Please don't bother trying to find her
She's not there /
Her voice was soft and cool, her eyes were clear and bright,her skin was soft and white
But she's not there"
Elem, bilo bi lijepo od onih koji se iole razumiju u medicinu da mi oproste, meni je dobro poslužila i tvorba riječi... odlučih si
dijagnosticirati progresivni disocijativni poremećaj, jednostavno "Billy Pilgrim has come unstuck
in time". Place as well.
Danas sam se divio toplini izvjesnih krupnih zelenih očiju. I strastvenosti, i ženstvenosti i snazi i visokoj vitkoj figuri i mnogočemu što
prelazi okvire ovog bloga...
Nije to jedino lijepo što mi prolazi danima, daleko od toga... ali zgodno je kad se prisjetim one stare "oči u kojima bi se čovjek mogao
utopiti"
Glede tog utapanja, neki dan se prisjetih nečeg danas već dosta starog - izvjesni je prof imao ponešto specifičan izgovor kojim je na pitanje
"What do you think?" isprovocirao odgovor "I don't sink, I float."
Legija stranaca, teroristička skupina, možda samo neki jaako ekstremni sport? Ne bih znao.
Zato samo pjevušim "Once I pulled all my roots free, I became a slave to the wind"
Ah, vidim da je i program HTV-a odlučio prigodno popratiti ovu klajne nahtšpancirung, xexe...
Kave.
Blog struje nesvijesti. Bojim se da su nalazi konkluzivni, neosporni, nedvosmisleni, valjani i kotrljani na razne načine - odrastam.
Nije me još skroz proždrlo čim jamram, al tu je, kronično je i progresivno. Galopirajuća blaziranost, konzilij tužno klima bradatim licima...
'Elp! Kick me, bite me, love me thrill me kiss me kill me (sorry Bono, xexe)...
30.05.2005. 01:22:44
Ukupno 3 komentara
Najokrutniji mjesec. Možda.
…no water but only rock, rock and no water and the sandy road.
Provlačim se među oleandrima do spremišta za drva, u kući pucketa vatra, oko kuće je noć kakve u gradu nema. Sasvim tiha, sasvim tamna.
Kraj drvenog stepeništa na staroj radnoj odjeći spava pas.
Ima ta magija mjesta koja rijetko posjećujemo, no posjećujemo ih kroz čitav život. Ovdje žive moji hologrami.
Bucmasti četverogodišnjak s maramicom zataknutom za gumicu koja drži njegove kratke hlačice s našivenom životinjicom iz crtanog filma.
I brojni drugi. U Zagrebu je kontinuitet, ovdje su okamenjene snimke.
Zgodno, sada već iz godine u godinu mislim o snimci za iduću godinu, i uvijek lijeno vozim do prilazne petlje… prvi kilometri autoputa,
povratak u ring. Postajem svjestan vozila koja me obilaze i mijenjam brzinu.
A je, uvuklo mi se ovo i tu… na daščanom podu rukom izvezen sag, na kvadratnom drvenom stolu nemarno obojenom uljanom bojom plastični prozor
s led diodom. Šum ventilatora među grbavim zidovima šufita. Podozriv sam, CD kejkove mičem sa starog noćnog ormarića na taj isti stol. I CD
markere. I mobitel i elektronski rokovnik i token i sve te uglačane igračke. I ovako je veliko svetogrđe, treba paziti da se ne rasprostre
kućom…
Znate, posadio sam vilijamovku i volovsko srce… tko nije drvo razumio prvo… …pomagao mi je maleni žustri dječak očiju boje različka.
Bucmast je. Četiri su mu godine. Maramicu mu ne zatičem za pojas.
Obećao mi je da će pomoći tati graditi novu kuću tamo podno šume. Siguran sam da doista hoće. Najzad, čemu sumnjati u riječi nekoga tko tatu
pri šetnji okolnim šumama brižljivo upozorava da pazi na žabe napuhače i borbu s dotičnima svakako prepusti našem neustrašivom nasmiješenom
psu koji tako zaslužuje pravo da se smjesti tati u krilo dok pričamo priču za spavanje. Obično i pas zaspe.
A onda sjedam za ovaj čudni alat i prepisujem s jezika na jezik stvari koje me ne zanimaju za ljude koje nikada neću sresti. I ukradem malo
vremena da se podsjetim na sve te dobre trenutke koje time kupujem. A kad sam već provukao telefonsku žicu kroz tavanski otvor, koristim i
jedinstvenu priliku da se s nekog tavana u zabačenom zaseoku koji je ime dobio po mom djedu u gluho doba noći malo pravim važan pred nekim
dragim ljudima, a bogami i svekolikim anonimnim auditorijem…
Laku noć. Budite si dobri.
E…da, TS… imenjače… hm, ničenjače, lol… jebate, jel stvarno usred travnja nisi bio u stanju pronaći nigdje vodu? A nesposobnog li tipa… ;))
06.04.2005. 02:15:52
Ukupno 3 komentara
pivica 1 - jebale te intenzivne stvari
- Ma to kaj ti pričaš je meni oduvijek bilo jasno, sam...
Dag slegne ramenima.
- Kaj?
Sipe, vječno zagrijan za mlaćenje prazne slame, nije imao namjeru olako ispustiti nit, ne sad kad je kod Daga nanjušio natruhu volje da
izrazi neko mišljenje. Jebeni "strong silent type" je od djetinjstva igrao čisto ko suza, očuvali su prijateljstvo preko 20 godina, no jedva
da su ikad "načinjali teme". Znali su odavno tko je onaj drugi, riječi su među njima bile šture i obično se svodile na servisne informacije
tipa kaj treba, kaj bumo popili, možeš mi zbavit ovo i ono, dođeš na roštilj u subotu...
- Aniš... ti si po tom pitanju totalno žensko.
- Koje sad kurčevo žensko?
Sipeu nije promakao pritajeni smiješak kojim je Dag popratio ovu pobunu. Kurac u pitanju stvarno nije mnogo mijenjao na činjenici da ga je
školovanje u "ženskoj" srednjoj, pa na "ženskom faksu" u sprezi s njegovim afinitetima oblikovalo tako da je, doduše, bitno bolje komunicirao
s ženama od hrvatskog prosjeka, što je znalo biti od velike koristi, ali je zato mjestimice trokirao na nekim općim mjestima muške psihe...
Dag otpije gutljaj žuje i zagleda se nekud mimo njega. Lice bi mu uvijek poprimalo blago patnički izraz kad je morao uobličiti nekakve
apstrahirane misli, načelne stavove.
- Pa kačiš se tih žena ko pijan plota. Kaj žene... - zastane tražeći nešto jezgrovito - nisu žene neki menka mudraca, zakaj misliš da sve
možeš riješit kroz žene? Gle, žene su super, žene su divne i krasne i gadne i kajgod, al jebate, tebe kad slušam nekad mislim da bi ti
ozbiljno trebal psihić nekakvi, ti si totalni junkie...
Sipeu se učini da shvaća kud Dag mukotrpno nastoji stići. - Čekaj, žene su mi dale neke.... ne, sve najžešće i najbolje trenutke. Priznajem,
i najgadnije i jebeno bolne, al dagojebeš, sve su to bile intenzivne stvari, i fali mi kad tih šuseva nema...
Razgovor je naime krenuo od toga da je Dag neodobravajući vrtio glavom kad mu je Sipe na pitanje o curi s kojom se gotovo godinu dana viđao
odgovorio da ju je ostavio jer nije bio u stanju doseći ono stanje ushita kojeg je oduvijek lovio u odnosima s ženama.
Dagu sijevnu oči na riječ "šuseva". Ispravi se na stolici i upre prst u Sipea:
- Junkie! Jebote, jel čuješ ti sebe? Jebale te intenzivne stvari! Ter te jebale. Koji kurac ja tebi pričam kad ti to sranje a priori vidiš ko
neki posrani Shangri-La? Pričaš mi o zatelebanosti, a s druge strane sereš pun kurac o nekakvom građenju odnosa, trajanju, kajaznam koji
kurac... pa kolko godina imaš, nismo deca više, probudi se!
Još uvijek nesvjestan onog što je Dag pomalo nezgrapno pokušavao reći, Sipe se uhvati za djecu, starce, "mlad koliko se osjećaš mladim" i
pripadajuću ikonografiju.
Dag nadrkano zapali cigaru i poče gledati još dalje od njegovog lica, nekud u brodski pod na stropu birca. Doimao se kao da se suspreže da ga
ne udari, no to je bilo samo zbog toga što se susprezao da ga ne udari.
- Jel pucaju tipa na tripu intenzivne stvari!? Pa jel zato OK žderat posrani dop? Ajd šuti malo i slušaj.
Činilo se da je Dag nadišao blokadu i najzad pronašao riječi.
- Prvo, ne izvrći mi riječi tak da ispada ko da sam ženomrzac.
Dag je bio u mirnom braku, dijete mu je uskoro navršavalo godinu dana. Prema ženi je bio nježan i pažljiv, no Sipeu se uvijek činilo kako
među njima nema ludila, strasti, usredotočenosti...
- Ne možeš iz nikakve žene vuć svoj mir ni sreću, to ti je totalno identično tipu koji loče ili se pika da bi mogo živit. Zato ti pokušavam
utuvit da si junkie i da bi ti moglo bit vreme da se sabereš, a ne zato kaj mislim da s tri banke trebamo stavit jebene električne dekice na
noge i gledat Dobro jutro, Hrvatska. Teraj jebeni život i prestani mi srat kak nemaš izbora neg sve stavit na hold zato kaj nisi nabrijan na
neku žensku. Sam čekam da počneš tu ljubičastit jerbo nemaš žensku zbog koje bi disal
- Ma kurac, pa nisam baš suspendiral sve zbog tog kaj...
- Aj šuti još malo dok završim.
Sipe se pokori. Dobiti ovakvu tiradu od Daga bila je nevjerojatna rijetkost. Pustit će ga da dovrši.
- Baba si jer radiš isto kaj i babe. Sam da ti je nakačit na neku žensku odgovornost.
Sipe se suzdrži.
- Jaadna sam jer me ne voli, sretna sam jer me on vooooli...
Dag plačnim glasom nastavi s rafalom Cosmo suzovanja podražavajući ženu.
- Ejebiga, čekaj. Pa kom ja pričam da sam otišo od ove male zato kaj je postalo očito da njoj treba više...
- Aaa, da, pardon, ti tome dodaješ još i "jadan sam jer me voli"...glup si ko kurac. - tiho reče Dag i dohvati pivu. Činilo se da je odlučio
trenutačno zašutiti. Onda ipak progovori, brzo nižući riječi. Sada je gledao pravo u Sipea, govoreći koncentrirano i malo ispod glasa.
- Zakaj si otišo? Zato kaj veliš da nisi bio u stanju zagrist žešće u tu priču. I kaj sad? Čekaš da te žalim jer te ona tvoja izjebala pa si
sad kao ranjen i jadan i pun nepovjerenja... sranja su ti to, stari moj. Sranja. Sereš svima a najžešće sereš samom sebi pod nos i odbijaš
skužit da nekaj smrdi. Otišo si jer ti paše žalit se. Kaj, jel te tjerala da je ženiš? Jel te proganjala?
- Nije me proganjala al je bilo očito...
- Pa si otišo i sad meni pričaš kak iz odnosa s ženom tražiš više. Odjebi. Zakaj si onda ne uzmeš više? Daj se jebate saberi. Nemreš mi
istovremeno plakat za dve suprotne stvari. Ko dete si, plačeš jer ne znaš koji bi keks prvo uzel a sve ti stoji na pladnju. I sad si ti
patnik jer ne znaš kak bi prdnul i stisnul.
Sipe otpluta u mislima do "nakačit na žensku odgovornost". Dag je zvao novu rundu i otišao do WC-a.
Učini mu se kako neke kockice sjedaju na mjesto. Bilo je neke sustavnosti i smislenosti u Dagovoj paljbi. Činjenica je da je sam birao
gledati na odnos koji nije uključivao neko amalgamsko stapanje kao na nešto neadekvatno. Padne mu na pamet fraza "zabavljao se s nekom
ženskom". Negativne konotacije. Površnost. Samoživost. Neiskrenost. Između dvije priče u kojima je s nekom ženom ludio i izgarao bio je niz
priča u kojima se "zabavljao".
Osim što se nije zabavljao. Konstantno ga je progonio osjećaj promašenosti, krivnje, osjećaj da nešto vuče kao kompromis na koji ga tjera
libido. Prebirao je po uspomenama kao po kartoteci. Bilo je tu sasvim sigurno bar nekoliko žena koje ni u ludilu nisu od njega očekivale
nekakvu predanost i fanatičnu fokusiranost. Tražile su zabavu. Jebeni kršćanski odgoj, pomisli. Zašto je grijeh zabavljati se? Nabio sam si
konjske sljepilice od isključivosti. Nema seksa prije ljubavi. Nema zabave prije ljubavi. A onda proklamiraš kako ljubav nema veze sa
zaljubljenošću, kako ju nosi vrijeme, upoznavanje dvoje ljudi... vrijeme kojem ne daš priliku. Trebalo bi me uvalit u rječnik kao antonim za
opuštenost.
I tada mu sijevne još nešto. Žene! Pa to je ono što žene rade! "Deklariraj se, jesu li ti namjere časne?" Muuuu.
Dag kao da mu je pratio misli. Čim je sjeo reče:
- Jel ti uopće, onak, bar izdaleka uspijevaš shvatit kaj ti govorim? Pokušavam ti reć da ne kužim zakaj si ne daš bit zadovoljan. Zakaj moraš
slagat stvari po dijagramu ko posrano Kinder jaje? I otkud ti pravo da se pri tome smatraš nekakvim likom širokih nazora? Ti si
najuštogljenije i najnedokazanije stvorenje koje sam ikad sreo, među muškima i ženskima. Sam svoj inkvizitor. Sjeckaš atome a ne vidiš da
imaš rupu u rezoniranju dimenzija mliječne staze.... daj fajrcak.
Sipe dolije pive i nastavi skrušeno slušati odjek vlastitih misli, pitajući se hoće li išta od toga uspjeti izmiriti s okamenjenim obrascima
vlastitog ponašanja ili će ovo ostati tek materijal koji će mu omogućiti da u teoriji prihvati postojanje nekih alternativa. Ono što mu se u
prvi tren učinilo kao otkriće poče se rasplinjavati pred gomilama detalja, odrednica njegovog svjetonazora, potpitanja kojima se nije nazirao
kraj. Znao je da će nastavak razgovora s Dagom morati pričekati. Postojale su ozbiljne osnove za protuofenzivu, no morao je konsolidirati
redove. Večeras više neće biti rečeno ništa novoga.
23.10.2005. 16:07:55
Ukupno 9 komentara
Blue Note
"!" - gotovo je glasno izgovorio gledajući nezgrapan tekst koji se bez kraja rastezao bez da se nazirao ikakav smislen tijek. Suh i
04.12.2009. u 22:09 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara