Tu sam poradi divnih krilatica

Ako me iko ikad pito di son jo – s Mutnim son! Vozin cisternu po vas don i gledon Wimbledon. Goran gubi, Goran dobije... Na kraju se ćerce moja sve sritno svaršije. Canu canoggia, canoggia corason... U prijevodu: Ako te itko ikada pita gdje sam ja – s Mutnim sam! Vozim cisternu po cijeli dan i gledam Wimbledon. Goran gubi, Goran pobjeđuje... Na kraju se kćeri moja sve sretno svršava. Canu canoggia, canoggia corason...
Ako ikada netko autora stihova pita gdje je on - odgovara da je s Mutnim(Mutni je prljav, ružan i zao, ali je ipak prije svega vjeran drug i dobro je biti s njime ako ste malodušni ili u kakvoj nedoumici.) Mutni je vozač cisterne i volontira u humanitarnoj akciji koja se dogadja upravo u vrijeme kad Ivanišević osvaja prestižni teniski turnir u Londonu. Autor i Mutni se voze u cisterni i virkaju u Ivaniševićev finalni meč. Taj je jako neizvjesan i dugo traje pa se tako čini da traje čitav dan. No ipak na kraju Goran pobjeđuje, a kako su autor stihova i Mutni pasionirani Goranovi navijači, na samom kraju su ushićeni njegovom pobjedom. Vesele se i skaču. Slijedi neprevedivi refren „Canu canoggia, canoggia corason“ koji otprilike oponaša pjesmuljke po svršetku epizode neke popularne meksičke sapunice.
Prije neki dan je pao snijeg i jednog je starca Iskričara to ponukalo da padne u nekakav melankonični zanos i odmah na blogu naprdi neke stihove gedže „koji je u ime svih njih za zakletvu Titu spevao stih“. Pa kako svatko ovdje može umirati od „ljepote“ kako mu se svidi tako sam i ja prepisao stihove jednog velikog ljetnjeg hita popularnog Gege.
Reći će netko: „Zašto je netko od svojih četrdeset i nešto tko se raspekmezio na snjegove licemjernog Đoleta – starac!?“ Zato jer mu je lako prepoznati rukopis po kojem se vidi da je poput žene Iskričarke zatajio nekih deset – petnaest godina. Kad pored nekog ženskog nicka u zagradama vidite brojku 30, znajte da se iza nicka krije ocvala četrdesetogodišnjakinja. Ako iza ženskog nicka stoji četrdesetica onda u stvarnosti već imate babetinu. Isto je i s mekušnim poklonicima „panonskog mornara“ koji je vazda i svagdje znao pobrati vrhnje s meketanjem i gestikulacijama koje sugeriraju kako je on lik koji se svačeg nagledao, uspio se izdignuti ponad svega i sa svime pomiriti. Onda je pevao vođi da računa na njega, a posle se isticao u prvim redovima kao borac za istinitu demokratiju. Oni koji su obdareni pronicljivim pogledom u toj fizionomiji prepoznaju samo nekog koji je čučnuo i upravo sere.
Kad mi se hihoće imam običaj kakvoj usidjelici na privatu poslati poruku kao „Dušo, bi li mi šetala kožicu?“ Naprosto je nevjerojatan užitak upravo reakcija kakvu sam predvidio: posvemašnja zabezeknutost i duboka uvrijeđenost.

:))))

nemoj tako. đoe je jedan mnogo mudar stric. u to ime lijepim link na đoleta upravo na tvoj blogić! :) http://www.youtube.com/watch?v=GOo16OnKqFo