postumno

Istini za volju, onaj je davno govorio nešto kao da je jezik fleksibilan sustav u kojem apstraktne elemente pridružujemo značenjima... ili tako nekako, ne sjećam se, obično sam drijemao nakon posla ili pijanke ili zijevao u onu malu iz Karlovca. U stvari sam to slušao uglavnom zato kaj mi je taman završavalo tak da stignem suknut kavicu posle i stić na vreme do Žutog Brega na šljaku, pa kao, da nešto i poslušam.

Nego sam poslije tek, onako, s vremenom, znao pomisliti na to. Ponekad. Ja sam imao malu zvečku s bijelim plastičnim okvirom u kojem su bile blijedoplava, krem žuta i ružičasta kuglica s nečim unutra što je zvečkalo. Ne znam kaj je bilo jer ju nisam razbil ko beba zvečku. Ti si imala žarkožuto crveno zelenu masivniju zvečku nalik na kraljevsko žezlo. Poslije sam se s Martinom znal nać u zvečki da zbrojimo jel se ima za uzet duvku u jazovki, a za tebe nemam pojma jesil imala kakvu zvečku poslije bebodoblja.

I sad, kaj mi kurac razumijemo jedno drugo kad jedno ili drugo kažemo "zvečka". štanga. nema to veze jedno s drugim.

Od zvečke do mečke, jel... Ne, stvarno, ono što vrijedi za zvečku još je daleko primjenjivije na sve ono što se kasnije ljudićima čini tako važno izreći, staviti pred druge, izraziti, predočiti, objasniti. Sve te važne stvari jedre daleko van sigurnih, relativno ujednačeno poznatih zaljeva i tamo nekud na pučine apstrakcije.

Ne vrijedi ni spominjati da se jedni obeshrabre i kastriraju svoj jezik, okljaštre si prvo riječ, a za njom i misao, naprave od nje lego kockicu koja kako tako upada među druge sakate kockice. vi ar d borg, a nismo bjorn.
Ni predatore koji s ruba šume škilje na tuđe sustave, šuljajući se niz vjetar dok ne uoče loci communes kroz koje se mogu infiltrirati i pljačkati, ni njih ne bih sad...

Nego, čestiti ljudi dobre volje. Ljudi koji bi rado dijelili, ali ne dijele. Mislim... oni... ne dijele temelje. I zato ne dijele ni kad vjeruju da dijele. E, to je već štof za tragediju.

Kretati od zvečke? Ne bih rekao. To ne ide. Previše je toga i previše često je previše toga što ni sami nismo upoznali na način koji bi nam omogućio da to podijelimo. Za početak, ne znamo što je bilo u zvečki... ako je nismo razbili. Ko beba zvečku, jel.

Možda je jedini odgovor na drugom kraju. Kao da pokušavaš prisloniti dvije jelke jednu uz drugu, deblo do debla. Na deblu je granje, o korijenju više ništa ne znamo (osim da je izvjesno kako nije podesno za bočno prislanjanje uz drugo korijenje). Tamo na vrhu gdje stavljamo zvijezdu?

Da, možda to... (u mislima mu oni prstići iz sikstinske). Kresanje grana je sakaćenje, pa onda, možda, na apstraktnom kraju...

Samo što... na tom zvjezdanom kraju gubimo dodir sa sadržajem. Apstrahirane apstrakcije apstrakcija. Devet puta filtrirana, destilirana purificirana i sterilizirana voda. Jedina čestica značenja koju još nosi kad dotakne drugi zvjezdani vrh je samo želja, volja za kontaktom.

Nije malo, to nikako nije malo, a je li dovoljno... ne znam.

Dovoljno za što, Pike? Većina ljudi je zadovoljna kad skreše pokoju granu i naloži vatricu. Za krijes (da ne velim kres) strada i cijelo stabalce, pa i više njih... A šumski požar je stihija. Ponekad ga poželim. Onak, elementarno.

tja, dovoljno da se jelke počnu upoznavat s tog kraja pa niz deblo :D a vatrice, pa i požari naiđu tu i tamo, ostanemo bez pokoje grane da platimo tulum uz krijesove i sve pet. nije uopće loše - al nije ni nedostupno, pa prosječni nezadovoljnick ne posvećuje požarićima puno pažnje nakon nekog vremena ;)

ukratko: kompliciramo, a život je jako jednostavan ;-)

Kad pogledam oko sebe, sve sami bonsai... možda bi trebalo cijeniti. Ipak je to umijeće, ako ne i umjetnost.

Emti, pa ti cijeli lancun napisa... i još prije podne...Mogao si to ostaviti za večernje sate.

U prosjeku, sve je jednostavno, da... Evolucijski oportunizam, ah!

nema veze s oportunizmom nego s odlukom da se ne troši vrijeme i energija na varijante "što bi bilo kad bi bilo"

život je onakav kakvog si ga napraviš mei, ako ti je po volji jednostavan... ic okej. ;D

pajk, dovoljno je kaj si priuštim luksuz da ga zakompliciram jednom mjesečno, tak da se ostale dane trudim (iz petnih žila) u ime opravdanja, da bude sve jednostavnije ;-) (nemojmo brkati jednostavnost i dosadu)

kao što rekoh, ne moraš se meni pravdat, ic okej ak je tebi tak okej :D

a ja mislila da tu "pričamo" :-( sorry :-))))

A što ako jedna jelka ne da svoje korijenje? A što ako bi silno htjela otkorijeniti se, al joj nekako ne ide? A što ako druga jelka baulja okolo bez korijena, odakle onoj prvoj jelki jamstvo da ta druga neće krvožedno zariti jelkaste zube u njeno korijenje i posisati sve hranjive sokove i smeđezelenu krv ostajanja...Hmmm...

lol. je, vidi blog. pričamo. svako priča svoje i uz najbolju volju tuđe čita kao svoje, a to obično ima jako malo veze s onim što je onaj drugi napisao ;D

Shpitva, ajme, sad si nam priču pretvorio u basnu s kanibalističkim elementima! :-))))

Sad će zapjevati i ćelava pjevačica, Pike :-))

heh, shpit... trenutak zahtijeva citat iz pop glazbe. to volem. "once i pulled all my roots free, i became a slave to the wind" ;)

( korisnica tužna...ON je ONA...pa kako nitko ne vidi korisnicine atribute, grudolike i strukovite, dugonoge i obloguze, posebno nakon jučreašnjih bakanalija... :( )

Tja, uvijek taj wind izmigolji kad se najmanje nadaš...

ne očajavaj shpit, ja sam te odma po velikim štampanim O skužil... ;)

Sad mi je lakše :) O'lakše :))

časni skupe, valja mi po kruh i cigare pješke preko brda par milja... di mi je fotić, lajna za pesa, ovoono... mah... :)

jab okrenula jelku naopačke u posadila zvijezdu u zemlju... mislim, zakaj bi morala uvijek oštro u špic stajat kad se može i prema gore fino širit. kao vaterpolist, na primjer. ah. da. kava. ;D

O'čajavam što sam tako bez o'bzirno bez zirkanja o'kljaštrila o'ble atribute!!! Par d'ona ček!

eh, ova lola sve uvek na antikomunističku propagandu okrene, ccc... :D goinggoinggone... wooosh!

(Sigurno bu usput zapel o neke grane.)

(...a možda i dovuče štogod otkorijenjeno.. :))

pa zapravo,svaka zvečka ima svoj zvuk i ritam,i teško je naći dvije podjednake,i sa istim ritmom...ali,ako se potrudimo,možemo naći dvije koje u suglasju skladno zvuče:-))

Jebeš zvečke, to sam prerasla, daj ti meni dobar timpani!

kome je ovo namijenjeno? samome sebi? to je u redu. jer se nisam zamarala do kraja. valjda pikoslav lovi komade koji misle da je lik jako pametan i šarmantan ako ovako piše. što je isto u redu. :)

ccc….jesil razmišljao o prenošenju prenesenoga značenja u druga područja? :DDD
Ofako: korijenje:podzemno, nadzemno (s takvom biljkom ne maš problema s naslanjanjem - prije sa skidanjem), vodeno korijenje. Potonje ne misli „glavno da je bistra“ (voda)! Kresanje granja je kod većine potreba (sekirčetom il nečijom gubicom). I šta ćeš s ta dva mrtva debla (čak i za vigman trebaš 3). I to jedno o drugo naslonjena? (sa živima bi to malo teže išlo) Popravak dodatkom stranog svemirskoga tijela? Jesi razmišljao o lampicama? :)) nemoraš se do vrha ni penjat (opasnost od pada)a lepo zgleda. (sve u svemu postholokaustalna slika u glavi jedne zbunjene vrtlarke) :DD

Sve se meni čini da je ovo između sam odvlačenje neprijatelja od naslova i kraja (zadnje rečenice). I jedino kaj te muči u stvari je da l je sve to dovoljno za a) prepast se b) otić na kavu :))

duet Sherlockica :D

Postoji u "jeziku" i nešto sasvim konkretno, a pridruženo nečem što je, nadam se, ipak apstraktno... (pas mater, j..o te patak, u k...c). Te konkretne elemente jezika svi interpretiraju na isti i ispravan način (čitaj: juha, jezikova), pa onda možda treba krenut od špranje, trna, bodlje ili iglice... A ne se oma korjenit il' zvijezde skidat.

heh, ne bih ruku u vatru da to svi jednako tumače, a i "kretanje" je samo uvjetno ako nijedan horizont nema orijentira... nije da nužno imam nekaj protiv tumaranja, to je svakodnevica al ono... uhvate čovjeka ponekad ambicije ;D

(načelne) :DD

viš, viš - pelcovanje kao srednja varijanta - pa ak se primi primi ;))

(ccc...kalemljenje, kalemljenje - na to je biserka mislila)

A gle riči... :D