postumno

gledam ženu u polumraku sobe. na kauču, među zgužvanim limenkama piva i kartonima junk food dostave. par godina starija od mene, ali hej, vidi tu čeljust... tylerčeljust. šta tyler, jaggerčeljust. rocknrolla. not sweet, not little, ali rocknrolla do bola. i sad, priča je tu, cijela, nije da mi treba debela digresija kad odem šišnut cjepanicu u vatru i zabuljim se prek čaše vinčine i još žmigajućih lampica na terasu i tamo prema gradiću.

cijela jedna rocknroll obitelj upala među "civile". nitko ne bira vječni hod po rubu vica radi, samo neki... imaju jače izražene čeljusti. takve čeljusti je teško ignorirati i njima samima i drugima. krajem dvadestih počneš preko takve čeljusti dobivati mekani sloj tapecirunga ili ti do 30 apsolutno dominira licem.

pravilni odgoj uključuje rana upozorenja o tome kako ti s 35 više neće odgovarati otvaranje boca zubima. ni spavanje na podu. ni šetanje po kiši. onoj neromantičnoj, mokroj. u ovisnosti o kvaliteti odgoja zdušno se ili nešto manje zdušno prihvatiš priskrbljivanja rosendahl otvarača za boce, latoflexa i VW-a.

komfor ti omekša čeljust. i križa i noge. sada ti otvarač, latoflex i VW zaista trebaju. i znaš da će ti za 10 godina trebati više od toga da ne boli. da ne žulja. da nisi na rubu. upravo si panično svjestan toga. trebat ćeš više. da ne boli.

ako rotiramo pogled 30 stupnjeva, imamo nešto drugo. ostanimo uz svjetlucavu tv kutiju. neki dan je bio dokumentarac "likovi iz štulićevih pjesama" ili tako nešto. dobar. i očito je da autor vidi mnogo više no što je plejada likova vidjela u svojim 20-im. ne, nije napasno nadograđivao. samo je zrelo profiltrirao i probrao iz gomile mladenačkih zabluda i ludosti, pa i iskosa i tolerantno začinio vrlo sredovječnom bedastoćom i užasnim furkama. yap. eye of the beholder. imaš znanja i iskustva. kao promatrač si postao... uf. no, acute.

uglavnom, predrasude su vam, ono... fakat zajeb. šteta je. malo je tema, malo je života, malo domena u kojima nema poneka porcija zanosa u kojem možemo uživati i zabluda koje možemo benevolentno prihvatiti kao dokaze ljudskosti pučanstva dotične domene, prostorne, vremenske, tematske... mala dragocjena nesavršenstva.

manje dragocjeno nesavršenstvo je ta... buffer zona. ono salo na čeljusti. oko herca. oko mozga. izolacija. rata osiguranja. otvarač, latoflex i VW. par soma eura na računu u drugoj banci. da, onoj od koje karticu držite u gepeku od VW-a. ili doma kod ljubavnice. koja vas osigurava od nepoželjnosti i samoće. ziher je ziher. be prepared, boyscout, be prepared. vrag je iza brda.

pred (ide vidjet arhivu fotki, godine lete a nijemac nam skriva stvari po kući :D)... no, pred godinicu-dve sam na bazenu valjda dijelom da impresioniram potomka, dijelom žemsko koje je bilo s nama i dijelom da si dokažem da još znam hoću mogu išal skakat salto na nekom bazenu. zalet, odraz i virtuozno probijanje vode križima. to me naljutilo pa sam probao još par puta i stigao do toga da probijem vodu plećkama. :D a onda bijesni zalet i... noga koja me uljudno obavijestila da to dugo nije radila, ali se još sjeća da je to prošli put radila s mamlazom od 85, a ne 100 kila :D

uglavnom, moj sigurnosni pojas nije me spasio 5 dana šepesanja. vjerovali ili ne, ni sigurnosni sloj na hercu, pod skalpom ni pod riti nije se pokazao ništa genijalnijim. premije rastu, ugovorene naknade padaju.

i sad, da se ne bi svelo na tipa koji se bliži sredovječnosti i u panici negira protok vremena, malo bih još korigirao kurs.

danas sam s potomkom radio snjegovića po kišurini jer je bilo dvojbeno hoće li biti još prilike ili će se snijeg na obalama adriatika otopiti. smrznuh se ko biip. pokisoh. ali provodim bolje školske praznike nego zadnjih par. jer bez beda riskiram ljubičaste ruke.

bole. bol je često dobra. lagali su nam, premije na bol su bolje od premija na komfor.

to se ne odnosi samo na aww teme o djeci, malim psićima, dugama i uskršnjim žutim picekima. sa sigurnosnim slojem kliziš kao tuljan. mrak aerodinamika, nizak stupanj vidljivosti na sonaru, izolacija ko grom. bravo, osigurao si zavidnu razinu komfora.

ali ne boli. ne boli. a moglo bi. s malo više empatije. i simpatije. malo da ugrizeš u ljude umjesto puse u obraz. pa da ugrizu i oni tebe. ne respektiraj njihov komfor, komfor je hendikep, a sigurno i RNR čeljusti ima tu i tamo, dati im priliku. ovo sudaranje tuljana škembama je priglupo. ti si se, stari, fundamentalno zapriglupio. jesi, jebiga. uspješno, učinkovito, nema prigovora, pravi dobar učenik. sad moraš učiti nove trikove, psino. nisu to zaista oni iz mladosti (ih, nije ih baš ni bilo), nego... 2nd pass reality render.

ako ništa drugo, zato da ne skapaš od dosade na nedosadnom svijetu. i da te opet boli

PS - eh, da, sad tek shvatih da ovo što je prevedeno kao "civili" izvorno nazivaju "buffers". izgleda da me uz svu površnost gledanja ponesoše slične misli ko autora. valja mi počet pratit seriju :D

PIKE koga PIKAS u jutarnje sate,dali sam sebe imas problem celjst.

... skapavanje ne gine, dal od sala il od grča facialisa... "Ritam ti je, braco, bitan"...;D (kissssim, malog letećeg Buddhu i požrtvovanog modroprstog, za NG..***)

hmm.boli znači postojiš!...prati ruke,četkati zube i redovito se sexat...pa da vidiš baja,zdravlja!(kažu,tako kažu)

ih, pa redovit sam, svako jutro obavim seks, onda naravno operem ruke... i tak... :o