jesen

Njene su se oči prikovale za njegove i on je pogledao kroz njene oči u njenu dušu do dubine veće od razdaljine koja premošćuje svemir. Vrijeme je opet stalo i njihove duše su se opet ujedinile.Nema ništa ljepše u tome ako nekome kažeš da ga voliš, što o njemu osjećaš. Ponekad to osjećamo ali ne izgovorimo. Uvijek odgađamo za kasnije. A ponekad više nema kasnije. Ako za nekloga osjećamo ljubav trebamo mu to i reći. A mržnja?Mržnja je krivo usmjerena ljubav. Kada volimo obično dajemo drugoj osobi ili stvari. Mržnja je kada toliko volimo svoje "ja" toliko ograničeno da se djelovanje nekog drugog ne uklapa u kalup našeg života. Uzrujavamo se zbog nečega što mislimo da su nam oni učinili. I tako na kraju počinjemo mrziti.Jedna od najljepših stvari je da kada naučimo istinski voljeti više nemamo sposobnost mrziti.Po nekad se neke stvari jednostavno vide. Što smo bliže događaju teže je ponekad vidjeti.…sve izgleda tako jednostavno kad s tobom razgovaram., ali kad sama počnem razmišljati uvijek se zbunim….…život je dosta jednostavan, ali mi ponekad prilično zamrsimo stvari. Što smo duže na zemlji to nam je lakše živjeti. Iskustvo je ključ. Jednostavno treba učiti iz svega što se radi i život će postati lagan. To je sve…... toliko sam duboko patila…duboko u nutra sam mislila da nikada neće prestati. Po nekada sam toliko patila da nisam mogla podnijeti samu sebe i najljepša misao bila je da ću umrijeti. Osjećala sam da tako duboko patim da nitko više do kraja vječnosti neće morati patiti. Kao da je to bila patnja dovoljna za sve. Bila sam izgubljena. Iznenađuje kako netko može biti izgubljen, a istovremeno znati gdje se nalazi. Bila sam tako izgubljena , slomljena, povrijeđena da sam mislila da neću preživjetio ni minutu života.… na kraju sam preživjela.Htjala sm nikada više nikome ne pomoći, da mi nikada neće biti stalo ni do koga. Bila sam tako umorna iznutra. Umorna od davanja, od brige za bližnjeg… pa ipak uvijek bih se ponovo brinula za nekoga i nečije probleme. I naučila sam više o davanju …. Nego što sam ikada htjela znati.Razlozi zašto sam se tako osjećala sada više nisu važni. Važno je što sam iz njih naučila….a to je kako vojeti ljude voljeti sve ljude. To je važno…ljubav. Ako te netko povrijedi ako te netko slomi, jedino što ti ostaje da ih voliš… sve što mogu učiniti da nastavim pokušavati i dalje. A na kraju svega otkrijem da je život lagan.Ne treba moliti riječima. Dovoljno je zamoliti srcem i dušom i reći da voliš…. Ako doista tako misliš bit će tako….S malo istinske ljubavi može se puno postići. Sve se odaziva pravoj ljubavi.Najteže ja navesti ljude da se odazivaju ljubavi. Uvijek su sumljičavi zašto je netko susretljiv ili se brine. Na kraju svi shvate o čemu se radi.Bog nikada ne bi stvorio nešto nesavršeno. Dao nam je savršen život, a mi činimo da se događaju nepoželjne stvari.Umrijeti tjelesno nije tako strašno. Umrijeti iznutra jedna je od najbijednijih smrti koja nekoga može zadesiti. Naše riječi i djela čine najviše štete. Ne ozlijediti znači ne izreći zle i nepotrebne stvari.....