postumno

- Ajde frajeru, idemo, oprat ruke, obuć pidžamu i trk u krevet. I smisli temu za večerašnju priču!

...

- Taataaa...jesaaam!

- OK medo, evo me!

Tata se izvalio na fotelju-vreću, ugasio svjetlo u Tominoj sobici i pričekao da se Bela udobno smjesti u njegovom krilu. Bela je ovo smatrala posebnom privilegijom i nestrpljivo skakutala oko vrećofotelje kad bi naslutila da je vrijeme za priču.

- Onda? Jesi smislio o čemu ćemo večeras pričati?

- A jel' možemo o straaašnim nekim transformerima onako... ozarena lica predloži Tomo razmahavši se ručicama po zraku u nastojanju da dočara neki intergalaktički boj mehaničkih naprava.

Tatu na tren ulovi trema... tata je naime spadao među staromodne i neratnički nastrojene tate, od one vrste koja možda nešto češće priča priče ali zato teškom mukom prihvaća vrijeme kada u odrastanju njihovog medvjedića na scenu stupe ubojiti roboti, komandosi i intergalaktički grabežljivci, nesmiljeno potiskujući prošireni i nadograđeni Endeov bestijarij Priče bez svršetka, depresivnu čarapu Mirandu, nikad objavljene avanture ždrebeta zvanog Crna zvijezda i dogodovštine izgubljenog flomastera Debelog.

No dok se Bela trapavo uvaljivala tati u krilo, pri čemu joj je izraz njuške (kao i uvijek) odavao zbunjenost činjenicom da se tata progresivno smanjuje otkad je kao štene prvi puta dobila pravo ugnijezditi mu se u krilo za vrijeme priče, tata se naglo dosjeti i poče:

Jednom je davno jedan maleni dječak imao transformera... Slavkobota!

Tata se pobjedonosno osmjehnu i ispod oka odmjeri Tomu koji nije uspio obuzdati smiješak, no ipak se natraške "bacio u nesvjest" na krevetu. Izgleda da se tati naprosto nije moglo doskočiti...

Slavkobot je bio nevjerojatan transformer...- nastavi tata udobnije se namještajući i zagleda se prema prozoru gladeći Belu.

On je mogao biti kao Škoda Felicia, a imao je i čitavu gomilu nevjerojatnih nastavaka kad bi se pretvorio u robota, iz ruke su mu izlazile četkica za zube, usisavač, češalj, drvene bojice i još čitava gomila nevjerojatnih stvari...

No dječak je imao i drugog robota, Mirka. Mirkobot je bio dosta veći, transformirao se iz Land Rovera...

Ovdje tata baci brz pogled na Tomu, pa uzdahne. Tomo je dakako već bez problema razaznavao sve brandove automobilske industrije i nije zatražio od tate da pojasni što je Land Rover.

...ali nije imao nikakve nastavke osim velikih šaka i laserskog pištolja...

...s terortron zrakama i kao beibleid je mogao pucati i atimateriju!... uleti Tomo razdragano.

"Asti materiju!" - pomisli tata, ali mirno nastavi:

- Mirkobot nije pretjerano volio Slavkobota, obično bi uvijek nastojao zapodjeti tuču kad bi se dječak igrao s oba robota istovremeno.

Slavkobot je uveče imao zadatak pomoći Tomi...

Tomine se oči rašire: On se kao ja zvao!

"Hvala bogu na sitnim stvarima" - pomisli tata, pa reče susprežući smijeh:

Da, baš kao ti... dakle, morao bi uveče pomoći Tomi i njegovoj sestri oprati zube, a danju je usisavao kad bi mama bila umorna ili pomagao tati u radionici oko računala...

Jednog se dana Tomo tako igrao rata s Mirkobotom kad ga je mama pozvala na ručak. Tomo je odložio Mirkobota na rub ormarića i otrčao oprati ruke, no propuh je povukao vrata njegove sobe, zalupio ih - a Mirkobot je pao na pod. Ormarić je bio vrlo visok i Mirkobotu se slomila jedna noga...

Tomi je primijetio što se dogodilo tek kad se nakon ručka vratio igrati u sobu... uplašio se da će se tata ljutiti na njega što je razbio igračku i sakrio Mirkobota i njegovu nogu duboko na sam kraj velike kuće koju je s tatom sagradio i u kojoj je držao sve igračke...

Tomo se lukavo osmjehnu odmjerivši kuću u kojoj su uz ormar mjesto imale sve njegove igračke, ali ne zapita ništa. Oči su mu sjale, zagrijao se za priču.

A Slavkobot, - pričao je dalje tata - Slavkobot je prvo vrijeme bio vrlo sretan što se Tomo više igra s njim i što nikako ne sreće nasilnika Mirkobota, no za nekoliko dana ipak se zapita kako to da Mirkobota nema nigdje... i najzad, kada je jedno veče Tomo zaspao, Slavkobot krene u potragu. Izvukao je svoj nastavak za ruku s baterijom i počeo se penjati po brdima igrački u mraku kućice... raspitivao se kod onih igrački koje su još bile budne, premještao neke koje su duboko spavale i najzad - pronašao Mirkobota!

Mirko! - povikao je, no Mirkobot se pravio da ga ne čuje. Njegova velika noga bila je otrgnuta i sramotno oslonjena o neke igračke s kojima se Tomo igrao dok je još bio jako mali. Nije mogao ustati.

Mirko, što ti je? - upita Slavkobot, a onda primijeti nogu... Mirkobot je uporno buljio u vlastiti trbuh s lanserom za beiblade. Slavkobot duboko udahne pa se primi posla... teškom mukom je dovukao veliku Mirkovu nogu do njega. Iz noge je na bedru virio dug plavičast vijak.

Slavkobot u trenu izvuče svoj nastavak s šrafcigerom... a nakon par minuta Mirkobot je bio poput novoga!

Oduševljeno ustade, a zatim pomalo posramljeno pogleda Slavkobota... Oprosti što sam bio onako grozan. Mislim... mislim da sam bio malo ljubomoran, ti imaš toliko krasnih nastavaka, i možeš pomoći i tati i svima... a ja, ja imam samo te ručetine i puške...

Ali ne! - reče Slavkobot - pa ti možeš svojom snagom učiniti toliko dobrih stvari koje ja nikad ne bih mogao!

Roboti su te noći još dugo pričali i postali dobri prijatelji...a dalje, što je dalje bilo?

Tomi nesvjesno poče klimati glavom u želji da se priča nastavi, no tata doda još samo:

Mnogo toga... no to je već posve druga priča i čut ćemo je...?

"Drugi dan!" - dovrši Tomo dobro mu poznatu frazu.

Tako je... reče tata i raskuštra nježno kosu ozarenom malom ratniku, a zatim odškrine vrata dječje sobe.


Laku noć, Tomobot...

Laku noć, tatabot... prošapta Tomo s jastuka.


Bela se nečujno išulja, zijevne i pođe u potragu za svojom zdjelicom dok je tata s osmjehom i sasvim polako pritvarao vrata, bacivši još jedan pogled na svojeg medonju.

jebiga, svu svoju koncentraciju sam uložila u komentar prošlog zapisa :P

haha, ajd da vidim to... :))

HVALA TI ZA OVU LIJEPU PRIČU...SADA ĆU I JA BOLJE SPAVATI...

Imaš smisla za suvremenu dječju priču :)

tnx za ovu laku noć priču :)

Ja b' stvarno bila sretna kad bi se ovo sve dalo nekako ukoričiti. Čisto iz praktičnih razloga. 'ebga, nezgodno mi vući lap i kablove po sobi, pa na krevet, pa "mama, ajde", pa "ček' da se mama odpetlja", pa... :)

haha, shpit, you hit the nail on the head. obećal sam si da bum u godinu dana probal složit malu zbirku dječjih priča, zato prekopavam sad stare stvari i konsolidiram se. :)

Konsolidiraj se malo brže :))

jebatga kasan proleter pa moram i za pivo i parizer kucat. i sprdat se. i smucat. sve to mora čovjek obavit, a niko da bi pomogo... eh :)