postumno

Oprostite...

Čovjek s malenim škotskim terijerom se trgnuo. Djelomice je bio u mislima oko sastanka u tiskari, a dijelom je, ruku na srce, Franjo već i drijemao hodajući, čekajući da pas obavi nuždu.

Niz stazu mu je prilazio krupni muškarac u kožnom kaputu.

Možete li mi pomoći, molim vas... cigarete su mi tu u džepu...

Zarotirao se kako bi olakšao Franji da posegne u džep njegovog kaputa. Franjo izvadi cigarete, te zatim izvadi jednu i pruži je kako bi je čovjek prihvatio usnama.

Imate možda vatre? - promrmlja čovjek stišćući cigaretu u kutu usana.

Franjo se zbunjeno i, ruku na srce, pomalo sneno, osmjehne, pokazujući neodlučno kažiprstom na čovjekove goruće ruke koje je držao odmaknute od tijela poput žene koja čeka da joj se osuši lak na noktima.

Čovjek pogleda ruke i zatim s nerazumijevanjem vrati pogled na Franju, no prije no što je ovaj stigao išta zaustiti, čovjek u kaputu se poče smijuljiti preko cigarete.

E, jesam blesav... reče pošto je povukao prvi dim.

Ma ne misli čovjek... pomirljivo odgovori Franjo uz, ruku na srce, ponešto sneni, smiješak.

Do čovjekovih nogu dotrči mali smeđi pas, te poče njuškati Franjinu Bibu. Za nekoliko se trenutaka psi počeše razigrano natjeravati. Franjo otkači Bibu s povodca.

Lijepo se igraju... reče raznježeno čovjek u kaputu.

Idete prema...? - mahnu rukom ostavivši plameni trag u mraku parka. Čuo se zvuk plamena koji je naglo povukao više zraka. Desna je ruka sada nešto jače plamtila i čovjek ju odmače dalje od sebe.

Franjo je doista krenuo tim putem, ka haustoru, stepeništu i Ivanki, koja je vjerojatno već zaspala uz reprize na televiziji. Dobila je dosta na težini ove godine i brže se umarala.

A koliko dugo već...? - prekide se Franjo u mislima na bezvolju svoje supružnice, pokazujući ponovno kažiprstom pomalo neodlučno i, ruku na srce, sneno, sad jednu sad drugu goruću ruku.

Od jučer! - vedro će čovjek s ljubavlju pogledavši jednu, pa drugu plamteću šaku. Desna je malo jače gorila. Udubio se u svoje buktinje i činilo se kao da Franju više i ne primjećuje. Pokušavao je izjednačiti intenzitet plamena mašući malo jednom, malo drugom rukom. Sada su obje raskošno gorile.

Franjo je osjećao toplinu koja je isijavala od njega. Pomisli kako je sve puno lišća i možda bi čovjeka valjalo upozoriti da bude oprezan, no odustane ugledavši njegov zaljubljen izraz lica dok je piljio u vatru koja mu je bacala nemirne sjene po licu.

Nije više imao cigaretu u ustima. Zacijelo ju je negdje odbacio putem. Franjo se osvrnu da vidi nije li odbačena cigareta počela tinjati negdje niz park u gomilama suhog lišća. Ljudi su ponekad bespotrebno nepažljivi, pomisli negodujući u sebi.

Stigavši do kraja parka, čovjek skrenu ulijevo, fućnuvši psu koji mu se u tren stvori kraj nogu, zadihan od igre s Bibom. Laku noć, sused! - reče, dok je Franjo tražio ključeve stubišta u baloneru.

Laku noć, laku noć! - odgovori Franjo, osmjehnuvši se ljubazno i, ruku na srce, pomalo sneno.

zanimljiva priča...možda nam je svima potreban taj neki plamteći plamen vlastitih ruku, možda...eh, nekako mi ova dva tjedna to baš i ne polazi za rukom, mrtvilo vlada ili samo nepojmljivo ustreptali mir, a sve oko mene plamti, gori, uh, gadno, aaaaah...

Što je, gorući grm ti više nije dovoljno "in"? :D

haha, nemoj da te "fire next time" zavara, nisam brijal na kršćanstvo :D

Nisam ni ja :) Više na čudo kao takvo :)

PIKAS pikas.... franjo biba ma gdje toga ima.... a ceznja?