postumno

u pradavna vremana, kada računalni ekrani svjeljahu plavo a uz matrične printere u boškoviću stajahu tri djelatnika osiguranja, našarafio sam po uputama iz dječjeg mehanotehnika kompleta pantograf. nisam siguran ima li naziv veze s pantama i pitama, ali bilo je genijalno kako je čudovišna naprava nalik inkvizicijskoj spravi za mučenje (ovu poredbu koristim samo kako bih pučanstvu približio izgled istoga kroz povezivanje s uobičajenim predmetima u prosječnom hrvatskom domaćinstvu) mogla umanjiti ili uvećati crtež - ili bilo što što smo crtali/pisali olovkom pričvršćenom na jedan od dva metalna kraka.

s vremenom mi je ova igračka, poput mnogih drugih uključujući čarobnog zmaja puffa (hej, tek u adolescenciji) ispala iz fokusa i raspala se na šarafiće i kotačiće i poluge. i sad, iako se ponekad osjećam kao kurvin sin zbog puffa (ko oni kaj hite ljubimca na cestu kad idu na godišnji, pljuc fuj), zbog pantografa nikad nisam lio suze, tako da me začudilo kako je mnogo mojih vršnjaka sačuvalo ovu igračku.

ne samo da su je sačuvali, nego je skoro svakodnevno revno koriste. ocrtavaju svoje dane, odluke i odabire i blistaju od sreće gledajući kako ih dulji metalni krak uredno pretvara u filozofske teze, načela i kanone.

svađalačka neurotična koškanja oko meje u vrtlu sa susedom juricom kojeg jebe giht i debela žena barica postaju junački bojevi s mrskim rušiteljima naših svetinja ili izrazi domoljubne požrtvovnosti, nejebica postaje celibat, senilna mutna i iskrivljena sjećanja građa za povijest, vrckava mala baraba iz sigeta koja nam je spucala šupkartu jer smo beskrajni pilani i dosade je odličan predložak kurve babilonske, istočnog grijeha i opravdanog ženomrštva itd itd... nema dovoljno smiješnog i sitnog (da, i ljudskog, dragog i jedinstvenog) a da ne bi moglo poslužiti za pantografske igre.

inače, oni koji su po prirodi neuredna gamad pa su izgubili pantograf zovu se cinicima. tako kažu, a besmisleno je boriti se s nekime tko na dnu ormara pomno čuva svoj pantograf iz djetinjstva. dapače, praktičnije je odmah se takvima predstaviti "drago mi je, cinik". neuredne barabe koje vječno trče za novim igračkama znat će kako to nije istina, ali, znate kako kažu, urotnici se lako prepoznaju, tako da se njima vjerojatno ionako nećete morati predstavljati.

bah. svijetljahu.

slatka poveznica

mjenjam svoj pantograf za tebe:)

dogovoreno, uvek se veselim kad nekog imam priliku zajebat na trgovini... ;D

Phillipe baš si me uvalio...taman odustala kad vidjeh - muški komentar! ;))

a potom Lickicu...ccc (ko bu to pročtal?) :))

3.

Svojedobno sam u dnu ormara, iza posteljine i krša na vješalicama čuvala peglom spaljeni kombine. Taj sudbonosni i svetogrdni čin pokušaja peglanja nepegljivog odredio me cjeloživotno. Nikad od mene zavodnice u čpkastom kombineu ni ljubiteljice istog. A ni peglanje mi baš nešto ne ide :)

a kako da se ponaša čovjek gledajući kako ljude koji jedva hodati znaju prozivaju "selebritijima", kako je važnije ak se netko od nazovi važnih rastao jer eto .... ili kad vidiš da se hvali glumac preko tri banke jer već sam kupuje u dućanu. kaj delat nego sluđen "novostvorenim vrijednostima" uzet pantograf i primijeniti ga na sebi i okolini

aha - kužim - ovo je isto pantografom pisano ili...? (ccc...di si ti to sve Phillipe pročito?) :((

hajebga, i za vreme red carpeta imamo off tipkicu na teveju. globalno selo je postalo... jedno jako velko selo, al nemojmo se lagat, i alternative su dostupnije :)

bemusve shpit, pa što baš kombine, što trenirku ne spali... ;D

evo, kad smo kod alternativa, očito nebum stigal večeras u jazz club u gundulićevoj, pa toplo preporučam - otvorenje izložbe plus porcija jazza ;)

kako je to lipo imati pantonograf, a
ja ga ne imam ni za lijeka. i šta ću sad?

tjah jo provuklo se ovaj tjedan kao buka u komunikacijskom kanalu

nek ti veli di ima mehanotehnika za kupit

misliš da doletim iz dojclanda u hrvatsku da kupim pantograf?

nisam ja ovdje da mislim

jazz club u gundulićevoj...meni jedno jako drago mjesto :)

haha, meni je omiljena lokacija još iz vremena kad je to bio talijanski restorančić ;D

Eh, u Gundulićevoj se sve događa kad sam ja daleko od Medulićeve :(

ovo je bilo vrlo... hermetično. :D al mislim da kontam poantu. čuj, ja prošlu zimu u istarskoj provinciji na stevea turrea naletio... strpljenja, uvek se nekaj najde ;)

i možda si sasvim blizu bio :)

haha, e, olivera, možda, možda... :D

izmamimo si mi osmijeh na lice..:))

i tako...čitam ovo na kraju dana, onako za kraj, the end, pa si mislim ne znam jel bih se smijala ili plakala od svega što sam ovih godina pogubila, bacila ili poklonila...a onda se sjetim kako mi stoje tri neraspakirane kutije negdje dolje u podrumu, hm, bolje da ništa ne otvaram, a i TV sve rijeđe palim tako da i dalje živim ko prije with or without...

hey kiddoe, chin up, vidim da bumo definitivno morali nabacit neku biljarčinu i par pivkana... ;)

jeps :) pod hitno, zatvorili me danas tamo negdje s hrpom ljudi od jutra do mraka, džiz, rekla im da ako me u osam ne puste van da bum počela vrištati....nisu, a ja pukla od smijeha na raznorazne asocijacije...feel good, don't worry :)