Izgubljen...

12 dugih godina iza nas... Upoznao sam je i osvojio (ili ona mene) kad sam imao 41 godinu, a ona, tek friška udovica, 50. Strasno smo se voljeli... Nakon 5 godina sam se rastao od žene i ostao samo s njom. Prije nekoliko dana, puklo je... A onda sam ja pukao... I napisao joj pismo:
Voljena moja
Kako je lijepo što si stavila da na „Iskrici“ da si raspjevano. Posebno mi je drago zbog tebe. Želim ti svu sreću svijeta, budi uvijek nasmiješena i raspjevana, takvu ću te uvijek pamtiti. A ja... ja sam jučer i danas raskomadano. Tek sada kad sam te izgubio, shvaćam koliko te zapravo volim, da te volim više od ikoga ikada, da si ti zapravo jedina prava ljubav mog života... Bože, u kakvoj sam zabludi bio... U posljednje vrijeme ja sam razmišljao kako bi bilo možda dobro da napokon prekinemo, da smo zasićeni, da smo si dosadni... Nisam te htio poslušati kada si mi više puta govorila – D., nađi si drugu, mlađu, ja sam ti stara, uskoro starica, što ću ti ja... A ja, lijen kao i uvijek, nisam o tome htio razmišljati, nisam te htio slušati, bio sam ipak zadovoljan svojom staricom, bakicom, ako bih izostao kod tebe jednu večer, već mi je nedostajala tvoja blizina, naša dosada, moj najdraži jastučić...Nisam htio čuti tvoje probleme, tvoje želje, tvoja nadanja... bio sam sebičan, presebičan... I kada si mi nedavno rekla da postoji netko drugi, ja bezobraznik potajno sam bio zadovoljan što su te se napokon riješiti. Ja sam tebe tješio kada su ti tekle suze što će napokon biti kraj, bio sam i tužan, i sretan zbog tog mogućeg kraja...O, koja sam ja budala... Jučer i danas iskačem iz svoje kože, vrištim u sebi, srce mi želi iskočiti. Ne mogu ništa raditi, ne mogu misliti, ne mogu živjeti... Jučer sam pucao po svim šavovima, nisam izdržao, nazvao sam te poslijepodne nadajući se da još nisi stigla u Zagreb (oprosti mi, molim te zbog onog poziva), lutao sam da ni ne znam gdje, pio sam, pokušao se smiriti... Došavši iz Karlovca, htio sam otići do tebe, da vidim je li njegov automobil tamo, u meni je kuhalo kao nikad dosad. Uspio sam se spriječiti, no oko ponoći, kad si me ipak nazvala (Idem spavati, pričat ćemo sutra...), po tvom glasu sam shvatio da je on kod tebe, poludio sam... nisam cijelu noć spavao, no rekao sam, obećao sam ti, neću ti smetati, nemam pravo na to. Jutros sam te nazvao da te odvezem na posao, spremio se, no tvoje riječi su me zabetonirale, shvatio sam da je on sada tu i da za mene nema mjesta, ni kao za prijatelja... Svejedno, otišao sam u grad, kupio novine i cigarete, sjeo u naš Rock caffe, nadajući da ćeš ipak pješice proći tuda... nisam te uspio dočekati. Moja bol je bila neizdrživa. Otišao sam kući... ne znam što sam radio, ne znam gdje sam bio... Ovo poslijepodne mi je najteže. Sjedim pred kompjuterom, svako malo vrtim tvoje fotke, suze same teku, ne znam kad će stati... Volio bih da mogu glasno zaplakati, isplakati se, možda bi mi bilo lakše... Stavio sam bocu rakije pred sebe, evo, u ova dva sata već je skoro prazna, a utjehe nema. Bol ne jenjava, sve je jača, neizdrživa... Nekoliko puta zazvonio je telefon ili mobitel, skočio sam nadajući se da si ti... da ću čuti tvoju riječ utjehe, no nema moje utjehe. Ni u rakiji. Nigdje... Sram me je priznati, ali evo, plačem, plačem dok ovo pišem, plačem cijelo vrijeme, bojim se da neću izdržati... Ne mogu više, ne mogu više pisati... idem van, lutati, piti, izgubiti se, nije važno, kad sam već izgubio ono najvrijednije, ništa mi drugo nije važno. Možda me tvoj poziv malo utješi, bar malo, ali pomoći nema... Rijetko sam ti govorio, volim te, znaš kakav sam... ali sada, kad kažem: VOLIM TE! sad tek shvaćam koliko te volim i što sam izgubio. Ne ljuti se na mene, pokušaj me razumijeti. Ja se ne ljutim na tebe, a strašno sam ljut na sebe, najrađe bih se ubio što sam to dopustio... Oprosti mi, ljubavi, volim te. Neizmjerno.
 

hoce li tim pickastim sranjima ikada doci kraj?

pedofil.
kaj si ne nađeš neku zrelu ženu od 70

vjeruj postoji netko
postoji sutra
dohvati ih
ne čini nešto što su i drugi činili u trenutku slabosti. Vjeruj mi ništa i nitko nije nepreboljiv

pokopat će ona i tebe. vidiš da je već jednog zaprpala

ne d'o bog nikome!?..pa koliko ta ima sada godina - 80?!

jesi kaj zgodan, oš' sad mene, jel

Ipenaxu: Godine na nju ne djeluju, ima 61-62, ne znam niti sam je ikada pitao, jer mi nije bilo važno. No, 50 posto 40-godišnjakinja, ili čak 90 posto mojih vršnjakinja, nije joj ni po izgledu, živosti, a kamoli po intelektu niti do koljena. I danas izgleda kao Elizabeth Taylor u zrelim godinama. Reako sam, ne postoji nešto slično na ovom svijetu...

Myway55: Ej, hoćeš iskoristit priliku, ha? Nova tješiteljica? Iako si starija od mene 3 godine, za mene si, prema mojoj X, još premlada. I sumnjam da joj možeš imalo konkurirati. A inače, ružan sam k'o noć, izgledam kao grubijan, kao iz krim-miljea. Nebi ti mogla samnom...