Izgubljen...

Nakon sat vremena me je zvala... Nisam imao snage javiti se... Otišao sam van, nastavio piti, no ništa nije djelovalo. Sada ne mogu vjerovati da čovjek u takvom stanju ne može se napiti... Bio sam i s jednom "tješiteljicom", niti ona me nije uspjela smiriti, na samo spomen njezinog imena suze su tekle... Još nekoliko poziva... nemam hrabrosti javiti se... Konačno, dovoljno "ohrabren", zovem i lažem da sam zaboravio mobitel u automobilu. Moli me da dođem kod nje na razgovor. Prema njoj nerado, a u sebi presretan, odlazim kod nje...
Kaže mi, odgovorila mi je na "Iskrici", no nisam mogao to pročitati. Proveli smo u razgovoru sat-dva, izliječila me je. I tamo su mi suze tekle, a ona ih brisala. Nisam plakao, ali... Možda opet neki virus. Smirila me je onako kako samo ona zna. Najveće, najbolje žensko biće na svijetu. Njezine riječi, oči, ruka u ruci, suze... neopisivo.  Kad sam se vratio kući, pročitao sam njezinu poruku. Još jedan, pozitivan, šok za moju ranjenu, raskrvarenu dušu:
 
Dragi moj D.!
Radosti moja....ne prekoravaj se, za ništa se ne prekoravaj, Ti si velik čovjek, jer samo veliki ljudi sebi su prvi, a svi ostali ne mogu biti bitni u njihovim životima, ni oni oko njih, pa ni oni koji ih neizmjerno vole i koje vole sami... jer svi mi volimo u drugome vidjeti svoju sliku, svoju veličinu i svoju važnost! Govorila sam Ti opravdano, i sa razlogom da trebaš naći novu i drugu ženu, i istovremeno strahovala od toga, ne zato što ću biti ostavljena, već zato što sam se bojala da ćeš zalutati u nešto što je nedolično i nevrijedno Tebe! Sve ovo što mi govoriš, znala je Tvoja X jako dobro i posve jasno, Tvoju nadu da ću se odmaknuti, ali uvijek je ispalo tako, da sam Te morala sačuvati da ne postaneš žrtva ili plijen,nečeg od kog ću se ja morati stidjeti radi Tvog izbora, mada to nije uobičajeno među ljudima, osjećaj poštenja i uvažavanja drugog kroz sebe, jednako je važan kao i život onog koji ostajesam zbog ovih ili onih razloga. Moja posebnost uvijek je bila u strpljenju, i u čekanju sutra, u čekanju da vidiš da zavrijeđujem da budeš odaniji i da mi pomažeš u svemu. Shvatila sam, Dragi moj D. da moram otići od Tebe, zbog moguće bijede u koju ću upasti, zbog nemogućnosti da obavljam sve onako kako sam Te naučila, da Te dočekujem radosno, kao dar Božji. Teško mi se oprostiti od Tebe, ali ovog puta ne mogu više natrag, i zbog svojih shvaćanja o životu, zbog potrebe za pomoći, zbog Tvoje mladosti, zbog straha da neću uspjeti odživjeti do kraja časno ovaj život. Neću Ti pisati o Y., dovezao me sinoć kući, obavili smo sve što smo morali i trebali, bolio ga je kuk, jer se povrijedio radeći ogradu na vikendici, ali je usprkos toga pješačio i pratio me da obavim što sam morala i što je on morao..?Ostao je spavati kod mene, ali ne i samnom, ja sam spavala u boravku, jer nisam dozvolila da tako bolestan vozi natrag sam. On je drugačiji čovjek nego Ti, nikad neće imati od mene toliko radosti koliko sam davala Tebi, ali me pozna od prije, voli me na jedan način koji meni sada odgovra, bit će uz mene i samnom, jer ja to dozvoljavam i pristajem na to. Imala sam sreću, da me nije mogao zaboraviti, imam sreću da razumije i ovo što se događa sada sa mnom i da niti jednom riječi nije povrijedio Tebe, nego razumije sve to jako dobro. On nije bogataš, ali je imućan i spreman brinuti se o meni, jer ja to u ovom svom životnom razdoblju trebam. Hvala Ti, moj D. na dobrim željama za budućnost, i reći ću Ti da sam Te neizmjerno voljela, da Te volim i da želim da budemo prijatelji, da popijemo kavu, da se ponekad nađemo, ne smijemo se danas sutra prepustiti svom bolu. Želim Ti najveću moguću sreću, kad preboliš ovaj gubitak, u svakom trenutku Tvog življenja, puno će mi to značiti, da Ti budeš sretan...Nitko,  pa niti ja, a ni Ti ne možemo živjeti kako hoćemo, nego kako moramo! Zvala sam Te danas nekoliko puta, poslije podne, bilo mi je teško što mi se nisi javio i teško mi je i sad. A ovo „raspjevano“ na Iskrici, već dugo stoji, već dugo... Imala sam uz sebe muškarca kog sam neizmjerno voljela, i nije mi žao što nisi to uspio pokazati, jer znam kakav si Ti, i moje će srce biti sretno što je upoznalo ljubav s Tobom.
Puno Ti hvala na svakom trenutku našeg burnog, slobodnog i prekrasnog trajanja.. Tvoja X!
 

starica je poprilično pismena i još je lucidna..

o bogtejebo ti nisi pravi, jel

kad je ovo pisala, imala je skoro 80 godina; u tim godinama je teško donositi realne zaključke..

koliko ste svi vi
sebični i neobjektivni

Ypenax, molim te, ne vrijeđaj... ne razumiješ... Da je vidiš, nikad ne bi rekao to što si rekao. Moja X i sada sa 60 godina izgleda bolje nego mnoge 35-40 godišnjakinje. Ali ni to mi nije važno, nego ona kao kompletna osoba... Zato, shvati moju bol zbog gubitka, mene možeš zaj... jer to zaslužujem, nju mi ne diraj.

Izgleda mi poprilično bolesno i to tvoje razmišljanje, a njeno pismo posebno...

znam da ti je tesko,toliko sam poraza dozivio i oziljaka na mome srcu ostade,ali moram ti reci to nije prava ljubav...jer bolje biti sretan u cetiri kvadrata kuce,nego nesretan u sto...