postumno

Bilo je to relativno nedavno i svaka rana još me boli i pali krvavu zjenu u.... uglavnom, uputih se s šireg velikogoričkog područja jedne tople subotnje večeri u grad Zagreb, pun nade i onog ustreptalog iščekivanja koje mi momci iz udaljenih predgrađa imamo kad subotom krećemo u grad.

Međutim, ono što je uslijedilo bilo je ravno najkrvavijim stranicama povijesti ljudskog roda, množinskog broja i triju od sedam padeža. Unaprijed pripremljena zlokobna horda dočekala me na ulazu i zadnje čega se jasno sjećam bijaše majstor borilačkih vještina svjetske klase koji je u rukama držao nekakav zlokoban štap, zloslutno zašiljen na jednom kraju. Vidjevši da sam u duši pjesnik i kozmetičar, uz prezriv je osmjeh odbacio štap, nakon čega su me on i žena čije je tijelo godinama čeličeno u sklopu profesionalne obuke i obrazovanja dograbili poput sirote, netom iz roditeljskog gnijezda prhnule lastavičice.

Tada je već za sve bilo, naprosto... prekasno. Izručiše me poput komada mesa na uporabu ženi crne kose i okrutnih, krvoločnih zelenih očiju uz demonski smijeh i odobravanje svih nazočnih, od kojih nitko nije ustao u moju obranu. Odmahnula je rukom i rekla da će me možda koristiti kao pritiskivač za papir i nek se u međuvremenu slobodno igraju sa mnom. Razularena svjetina je to jedva dočekala.

Submisivno skutren pod nogama zelenooke žene ulijevao sam u sebe pivo razočaran što se dotična nije dosjetila nikakve druge uloge koju bih mogao imati kadli odjednom ugledah par svakačast nogu u kratkoj crvenoj suknji, a već u idućem trenutku s mene je divljački strgnuta košulja dok su moji jecaji beznadno nestajali u talasima vučjeg cereka i oblizivanja raspomamljenih ženki.

Kad su zvijeri utažile prvu glad, natjeraše me da ih masiram, jednu po jednu... svatko tko je bio izložen brutalnom nečovječnom zlostavljanju zna kako se u čovjeku u jednom trenutku naprosto slomi svaka nada i volja za otporom, te sam skrušeno izvršavao zapovjedi krijući vlažne trepavice i mutne, od suza otečene oči kako zbog suza ne bih bio izložen daljnjoj bestijalnoj torturi.

Bližilo se svitanje. U jednom je trenutku dostojanstveni vitki sjedokosi muškarac uvrebao par sekundi nepažnje mojih uzničarki, bacio mi na pod izgužvanu košulju i samo brzo šapnuo... "ajde mali, oblači se, brzo!"

Dok sam se raščupan i oskrnavljen pred svitanje vukao do mojeg autića srce mi je, premda zauvijek slomljeno, ispunjavala ogromna zahvalnost prema pribranom odvažnom muškarcu koji je, zanemarivši vlastitu sigurnost, osjetio moralni imperativ da pomogne... držeći u jednoj ruci raspelo okrenuto prema ženama koje su bijesno režale, drugom mi je samo odmahnuo iza leđa "Bježi, ne bini za mene! Samo mi obećaj da ćeš jednom osnovati topao dom iz kojeg će se u proljetna jutra širiti mirisi domaćeg hljeba, a na vratima stajati vedra i bogobojazna mlada djevojka! Učini to.. za mene!"

Ni dan danas ne znam je li preživjeo, ali ovim putem tražim eto ubavo djevojče navedenih specifikacija radi druženja, brak nije izrijekom isključen.

đe si lupino

skoro pa mi te dođe žao!..jadan.. kako si sve to ipak preživio?

da, ja sam danas tek obična lupina, a nekoć moje oči gledahu u svijet pune vjere, odražavajući tek plavetnilo nebesa nadamnom i moralnog zakona u meni... :(

moral opada, je'l

jadan pajki..trebalo je to preživjet...;)

:-(( ne lajkam...

Pike, bitno da si preživio naše druženje. To kaj sad imaš traume je potpuno irelevantno :D

Svi se s ganućem sjećamo tvoje skrušenosti pred okidačem foto-aparata.

hahaha!

rakijanje i čakijanje je u redu, ali mrzim likove s foto-aparatima. idu mi na živce ko i japanski turisti. aca

Jasno je kam puca ovaj kvaziduhoviti ironični tekst...Ono je ipak žensko koje ima traumu.Komedijašu kaubojski.

sad uz aca bubu iz eustahija brzića imam i aca babu :D eeee matan... ovaj, babane moj, silu mi učiniše, di si ondak bila da nan čast kuće obraniš....eheee :(

lol... eternis... ajd polako pipaj od nosa na stranu... bravo! našao si si uho. sad samo ponovi isto s druge strane, polako, nemoj se nervirat ak ne nađeš od prve... ok je to. :D

a stvarno u materinu, ako nekog ne podnosim, to je pike.
ali još mi više idu na živce priče tipa-ja sam mala naivna,nezaštićena, upala u loše društvo. s 42 godinice kog vraga nije odmah digla frku(šok od 2 tjedna, je'l)
to ko ona što je vukojević navodno silova pa sad, kad više nema imunitet, nigdi je.
ili ko priča s prstom u guzici.
veliki mimoza na iskrici, to još nigdi nisam vidila. tako ste i mene proglasili ustašoidnom samo zbog slike maksa luburića. budaletine

da, malo sam pod utjecajem neželjenog noža na vratu naše sublogerice, pa siroti kakav već jesam ne vidjeh da ustvari tvoj nadahnuti blog nema veze s tim.E pa ako nema, onda sam pogriješio valjda.

Rozmarina, nisi ti ustašoidna već samo fašistoidna :)

nego pike, reci ti babi imaš li kakvih dokaza šta su ti napravile. je'l koja imala magareću nogu, jesu ti jaja ukliještena, trbuh natečen ili sl

a ti si stidnouš

Sjećam se da mi je prije godinu dana Rozmarina priprijetila na mob kak će me iscipelariti ak me vidi...I dan danas imam traume zbog toga...

a koji si mi kurac dava broj mobitela. o'š sad da te na sud dam zbog uznemiravanja

ha ha, budalo,ti si mene prva nazvala, ja tebe nisam nikada zvao. A broj si tražila na pvt, nek se zna. Bilo je to u doba kad sam bio blesaviji nego danas.

ev' ja'ć ti svidok bit. i men' je reka da ć'me istriskat i 'itnit priko brda pa otić izist janjca s josinon... koliko jučer! :o

ima dvi nedilje kak nisan u selo bija o'straja :(

i još sam ti o svom trošku pritila? em si škrt, em ću te stvarno istriskati ko vola u kupusu, mada izbjegavam po zagrebu mlatiti penzionere i manjine

tebe ću obisiti za jaja. na kuku

em si ružan, em se slikavaš. jebala te turistička razglednica hrvatske

pa neš mi valjda pritit o mom trošku.

i još nabije crne cvike. pa će opet ispasti da prodajemo pornjavu

videl sam na trešnjevci neki dan neku anorektičarku plavosmeđe kose na biciklu, sa ruksakom na leđima...Si to bila ti, Ružmarinka?

uh teška griješka:////..i eto neopreza..tctctc..al eto,mora postojati neki sos telefon, i tako još neke savjetodavne linije..pa obrati se njima šta ti je činiti..

ko, jel ja? bia san lip ka dicaprio doklen mi niste uši izvukli, nos slomili, oko sje... ovaj, sibali.. hm... a valjda sibali... :D

imala je sumanut izraz lica, pa sam na trenutak pomislil kak bi to mogla biti ti:DDD

eee, džaba je tu SOS dona, zva san već vra Brnu i svi ša su od sumraka do zore glumili, čak san i norisa unajmia da me pazi doklen se ne smiri eternis malo... :/

piki, tebe su dobro izibali, biće...

jok, ja imam vozača, ne vozim sama. zabrana pola godine otkad sam zvekla biciklom nekog čangrizavog đeda, skočio mi pod kotače iz šupe

eto te sad zgodan ko damir kajin

ha ha, kud baš Čaknutog norisa, ž njim igram preferans svake subote, i z još jednim, još boljim.

i di si naša tog di kaprija, to je neki glumac za djecu.pičkica
di će se on miriti s pređom.

ako ne i ka Čobanković :)

ha ha, Ruži, sad se, znači, voziš na rami...?

asti, nisan moga ličit na šonkonerja kasan delikate, lomne građe :/