postumno

Čudan sam razgovor vodio. I nije prvi put. Počinjem vjerovati da ljudi imaju neki križarski gen. I čest je. Pokrštavali bi. Na koješta. Na svjetonazore. Na prave i krive puteve. Dominantan gen. Kako ono bješe, dominantni, recesivni... no, ne bum guglal, dajte sami. Garant ima neka dobra šegoanalogija.

u izostanku više dokazive sile ostaje zadovoljstvo. Osobno. Sitno ili krupno, puteno ili moralno, svih aroma i boja. i vodi ljude. Jednom sam nainstalirao neki programčić koji koristi jednadžbe za šaruckanje apstraktnih motiva. Baš guba bio. Šaaaarenooo, waaaa... :) uneseš varijable i čekiraš koje jednadžbe želiš, koje ne, na kojim osima šljaka koja jednadžba, upucaš zadane i tako... većinom lupetaš napamet i onda čekaš da zver renda. Fraktalni plamen, heh... nda.

uglavnom, glavni je geg bio da je rezultat tvoja tvorevina, tvoje djelo. Jer... pa ti si naklikao opcije, nakucao varijable, odabrao shemu boje, sve po spisku. I tako jedno miljonče unosa koje kurca razumio nisi. Stvaralačka iskra. Kad je rezultirajuća šara zgodna, kažeš "ujebote kaki sam kreativan! em sam matematičar em sam likovnjak! svaka mi dala!"

i tako, eto... došlo mi danas da kažem ljupkoj mladoj dami takvo što... onako... ujebemte misaonu. ne tako vulgarno. možda da nađem opet taj Apophysis, memoriram neku kombinaciju jednadžbi i varijabli i dogmatski stanem iza svoje genijalne šare. Među suvremenim umjetnicima ne bih bio prvi, a tek među umjetnicima življenja... eh.

uglavnom, liberalni mislioci njeguju krda prokleto krutih premisa. njeguju i ostali, ali bar nisu demagozi. koliko zaista možemo iskoračiti iz svojih pretpostavki koje smo zakucali pod fiksno. neosporno. razumno. sveto. jedino logično. moralno. normalno. nenormalno. možda i ne možemo. možda smo prirodom predodređeni za usvajanje vlastitih limita. ali... zašto si ne omogućujemo barem izlete, šetnje u svjetove drugih ljudi. jer... mnogo ih je. i oni su svoje svjetove gradili cijeli svoj život i to zahtijeva poštivanje i, još važnjie, to je uvijek zanimljiv izlet... ako ih zaista pokušamo posjetiti, a ne prevesti njihov svijet na jezik našeg svijeta. jer, znate, prevođenje kljaštri. učimo jezike drugih. iz sebičnih motiva. da si možemo priuštiti oduševljavajuća ljetovanja. ili bar jednodnevne izlete.

slažem se u potpunosti sa ovim , uživaj u svom svijetu ... uđi u drugi i uživaj i u njemu ako znaš i možeš i prvenstveno želiš ,,, :)

super blogic :)

Tužnjikavo. (korisnik je sigurno nakon ovoga zamišljenim pogledom obojanim nečim nalik samospoznaji odbludio nekud daleko shvativši bittersweet istinu - da proces sazrijevanja još nije gotov )

heh, try sweet. ;) tužno je kad netko vjeruje da je proces gotov... upravo zato što takvo uvjerenje pogoduje tome da se proces okonča... gdjegod se zatekao u vrijeme kad takvo uvjerenje uhvati korijen.