hazardski liječnik
-Čekaj, kak si... ma nemoj me jebat da si dizal na duju i sedmicu?
-Uvijek.
-Zakaj? Pa...
-Je, to je koma. Mrak totalni ak dobiješ ovak.
-Pa jel... mislim, kolko često dobiješ na to?
-Evo, ne sjećam se jesam li ikad. Agle, igramo za siću, za zabavu, ne?
-Ma da, al ono... opet igraš da dobiješ, ne?
-Ponekad. A ponekad i da se zabaviš. Znaš kak kažu, časno je izgubiti s lošim kartama.
-Jel?
-A čuj, karte dobiješ ili ne. Ak misliš dobit paru treba gubit malo kad ih ne dobiješ, al ono, aševi u ruci i full u flopu nisu ono zbog čega igraš... no dobro, zbog čeg igram...
-Je, je, walk on the wild side, ovoono. Samo... tak gubiš.
-Heh... paaa... ajmo reć da... drugačije distribuiraš dobitke i gubitke.
-Je, distribuiraš čipove na tuđu hrpu.
-Čuj Max, jel živiš ti od pokera?
-A ne živim, al jebemumater...
-A jel se popišaš utorkom pročelnici u jebeni nescaffe?
-Samo srijedom.
-Eto, I rest my case. Ak riskiram 100 ćuna za priliku da vidim njonje kad izađe treća duja na riveru oman mi lakše kaj nisam mogal poslat Annikki gif majmuna koji drka kad me za onu Mazdu jebala.
-Aha. Plaćaš da budeš blesav.
-Sto kuna. Ne zaboravi koliko plaćam. Sto kuna. I to možda. To je i kad ih platim još uvijek kanda pinku jeftinije od cijene pišanja u nesicu, ne?
-Ok, ajd, dobro... skontal sam. Trebamo očito dić uloge.
-Je, sve si skontal.
07.06.2010. u 4:04 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar