postumno

Gozba za prijatelje


Uh, dosta sumnji
Živimo u izvjesnosti
Na jugu
Okrutno sputani.
Sluge imaju moć,
psoglavci i njihove zle žene
navlače dronjave ponjave
na lica naših mornara

Dosta mi je ugaslih lica
Koja bulje s TV odašiljača
Hoću ruže
u svom vrtu, shvaćaš?
Djeca kraljeva i rubini
Nek' zamijene pobačene
Neznance u kaljuži
Te mutante, tu krvavu kašu
Za bilje na uzoranoj njivi.

Čekaju da nas povedu
U zaseban vrt
Znaš li kako je blijeda i
raskošno pogana smrt kad dođe
u sitni sat, nenajavljena,
neplanirana... poput
zastrašujuće preprijazne
gošće koju si dovukao u krevet.
Smrt nas svih promeće u anđele
i daje krila gdje
nekoć imasmo tek ramena
obla poput kandži gavrana.

Više nema novca, ni sjajnog ruha
U drugom kraljevstu, toliko boljem,
dok druga mu čeljust ruje u incest
i mlako štovanje zakona
dostojnog tek mahuna.

Ja neću poći.
Gozba za prijatelje mi je draža
od divovske obitelji.





(James Douglas M., 1969.)

?? ma da?...a dakle tak tooo zgleda i zvuči..aaa dobro:))

yup, zvuči ko albinoni, miriše na munje i ima okus po blatu ;D

Da psoglavci... De nemoj me jebat.

Mislim, dobro je... Brutalno.

a nisam psoglavce proizvolio, đimi je valjda znao europske goge i magoge... ;D

Psoglavci, blato, kaljuža...ček, nije danas valjda tek utorak? :)

nije, al ono... dva dana pišem teti Euniji tinta mi se proli, vidi mi se da će iza da nas boli... :D