Vremenski kod

Zastati na odmorištu svojih stuba. Laganim pokretom okrenuti se i zagledati u dio puta koji smo prešli. Osjetiti radost zbog svake stube na koju smo kročili. Na nekima smo se i zapiknuli. Na nekima duuugo sjedili. Od nekih smo odustajali pa se spustili kat niže. No, uglavnom, divan je osjećaj Mira koji donosi pogled uutrag. I nije bitno što je gore iznad. Ostaje rukohvat Mira na koji se uvijek možemo osloniti. :))

a na koliko se to strana treba okrenuti...gori ,doli unazad...bemti zavrtit će nam se u glavi:)))sve zbog malo boje

Teški, ma nije :))) Lijepo sjedneš tam na odmorištu i glediš prema dolje. I sve ti jasno k'o na dlanu :)))

ne bih unatrag

Kuglice, ja svako malo poglednem unatrag. :) To mi da snage za pentranje gorika :)

ne želim ni čut za ...prošlost

hm,pogledo ja tamo dolje ,ali....? čak ni boja ne odgovara:))) aaaaaa,ti mislila na stube

A kuglice, prošlost je dio svakog od nas. I ne mora izgledati bajno i sjajno, ali je naša. Ona nije teret koji treba nositi svaki dan. No, valja ju koji put provjetriti. Iz nje najbolje učimo kako ići dalje. :)

Teški, misli ti lagane i brzoplete :))

to mi se uvijek događa na prelazu, iz ljeta u jesen...i znaš što je zanimljivo? noći su mi sve više plave ,u to doba:))

A da??? To kod tebe povezano s temperaturnim razlikama ili koloritom okoline? :))

ima tu nešto sasvim drugo:)))nekad riječ,nekad dodir...recimo,kolorit osjećaja:))

Ček' malo...je li mi pričamo o tvojim mislima ili?? :))

Teški je uvijek raasut okole :)) Nemreš s njim ni podivanit pošteno :) Ode dopaminčica na svoja odmorišta u plavom :) Laka noć

noć...glavno da je plavo:)))) nebo