postumno

-Ima još kave?
>Nema al mogu bacit nesicu jenu ak oćeš...
-Ajd daj.
>Kaj gledaš?
-Niš, evo, video neki... solidne fotke...
>Oho, 35mm?
-Ma da, al tip je u biti našal u parku u snijegu... evo ti, pogledaj od početka, ima stvarno okej fotki.

Ustao je. Voda je vrila u aparatu. Ne voli nesicu. Gledao je kroz prozor. Siva se pulska ulica doimala dremljivo i latentno zlovoljno. Kao da čeka priliku da se otrese na nekoga. Uvalio se na kauč i odsutno čohao psa koji mu je uvaljivao odgriženi potplat tenisice u krilo. Doimao se pomalo začuđen što nitko od ljudi ne koristi priliku da zagrize predivnu pjenastu gumu.

>Ha ha, ma daaj, ovo je fejk, tip je složil spiku da promovira svoje fotke.

Etiam tu, pomisli prisjećajući se komentara na video, ali ne odgovori ništa.

U Zagrebu mu je pred nekoliko dana prijateljica povjerila kako ju je naljutio ciničnim komentarom pod nekim linkom na Fb-u. Branio je tada svoj default - to je humor, to ne negira i ne umanjuje vrijednost sadržaja na čiji se račun šali.

Iznova je prišao prozoru, odmaknuvši blago zavjesu vanjskom stranom dlana i odloživši šalicu na prozorsku dasku. Ljuljačka na livadi uz parkiralište bila je slomljena. Tinejdžeri su obožavali razbijati klupe i ljuljačke u parkovima.

Dekonstrukcija. Analiza. Rušenje. Postoji... postoji moćna fascinacija ljudske vrste prema negiranju konstruktivnog djelovanja drugih. I ona je niska i jaka. Inherentno i praktički bez iznimke jača od kreativnosti misli i djela, barem na način na koji je komad željeznog otpada jači od najfinijeg brušenog kristala.

Je li to doista samo pravdanje vlastitog podbačaja? Tako jednostavno? Srušim tvojeg snjegovića i sada više nisi onaj koji je nešto napravio? Možete li se prisjetiti primjera humora koji nije crni humor? Možete li negirati vlastitu sklonost cinizmu? You stare at the void and the void stares back.

Prisjetio se svoje razočaranosti nakon prve posjete muzeju suvremene umjetnosti. Mnogo ciničnih šala ispaljenih na volej. Moderna umjetnost ne uključuje čipke od mramora niti oslikane stropove u koje je netko uložio toliko vremena i truda da je došlo do trajne deformacije njegovog tijela. Tongue in cheek. Krećimo se brže. Poprijeko.

Ljubav, pažnja i strpljenje? Prema partneru, prema ljudima, vlastitom radu? Mukotrpno. Ustrajno. Izumiruće riječi. C4 uz temelje, da se ne zadišemo penjući se uz stepenice.

I strujni automati za instant kavu, pomisli okrećući se prema sobi. prekrižio je ruke na prsima i otpio gutljaj kave. Instant kave. Kuhanje obične je zahtjevno. Kompleksno. Oduzima vrijeme.

Instant sve. Nemam emocije višeg reda nego pimpek prošaran žilama kojeg je fino žuljati o nešto. Gratifikacija, načelo minimalnog ulaganja. Pospješuje društvenu integraciju, svatko je sretan kad naiđe na brata pajceka. Ovi koji tu glumataju nekaj su iritantni. Oni buju meni da može više, da može bolje. Pih. Gle sad kad ih razbucam.

Što dakle sa svim tim ronzanjem? Je li forsirana gradnja bilo čega sveta krava? Što s gradnjom koja nije remek djelo? Što s malim ljubavnim pričama? Što s animiranim gifovima sa šljokicama? Što s neiskrenošću? Afektiranjem? Nije li... nije li dokaz promašaja ako nešto pada pod niskim udarcima?

Možda. S druge strane, hodanje s močugom i lupetanje je sasvim pouzdano... hodanje s močugom. A vrijeme je ograničeno. Možda nismo svi Blanka Vlašić, ali hej, skok preko metra je nešto, a izmicanje nosača je ništa. Tupavi geg. Suvremena umjetnost.

Za one koji žele znati više:

Link

ja bi svejedno voljela biti negdje u blizini, da čujem ako je to tvoje ronzanje, cinizam i primjedbe:D

Humor... analitični predah? Dekonstrukcija bez destrukcije? Ponekad. Cinizam nas mazohistički razara, bez kreativnosti: čemu uvijek ispočetka zuriti u govno i reći da je govno? Pročačkati ga dugačkim štapićem u ruci zaštićenoj rukavicom... To je taština, to je oklijevanje da priznamo da je naš jedini život nejedinstven i neoriginalan, još jedna od brojnih iteracija koja ne vodi nužno poboljšanju. Ah, kako je lako prezreti zanos za koji smo mislili da je jedinstven u svemiru, nikad prije doživljen, nakon što se stropošta u banalnost prošlog vremena.

Pljuc d.o.o. - dugogodišnjom smo praksom ostvarili zavidnu okretnost i otrovnost. obratite nam se ako se ne možete dosjetiti zakaj nešto ne valja. mrmljgunđ. drugom stranom jablane kreni.

bingo vega. iako, nisam izvorno mislil stavit naglasak na to, neg... trajno je pogibeljno. verziramo se u beskorisnoj vještini, ne razvijamo graditeljski nagon i vještinu. šmrc. jer tooo je teeško. a lako je... pile moje. i tak.

Teško nije uvijek i bolje. Otrovna strelica ubija učinkovitije od močuge. Samo, jebga, kaj bi mi to hteli ukokati?

A laganica nije uvijek lošija. Kad nešto dugo radiš, postane lako. Čak i vijanje močugom; ili puhanje strelica. Ali i slaganje misli u tekstove, polagana gradnja svijetova koji ne postoje, a kao da postoje, i odjednom vidiš da u njih i drugi ulaze, i svašta nešto... Meni je to super! Ali, uvijek sam sumnjičava kad mi je lako.

s pravom, vjerujem. ako je lako, razvili smo se. izvjesno je da sada možemo više i bolje. samo ovlažimo prst i krenemo u pravcu prema kojem je... teško. ;)

Hm. Meni je teško ostati ondje gdje jesam; a zapraf mi se nikam ne ide.

trčat u krug! ako ništa drugo - trči se. a to je zdravo ;D

Jednom su mi rekli da sam spoj Erosa i Tanatosa. Izražen spoj. Danas je, me'ščini, moj Tanatos zadavio Erosa. Bogmeubioakonije...

pa sad, ak je vjerovat čika frojdu rekoše ti samo da si ljud, a što se drugog dijela tiče... u boj u boj! :)

Dec d point. Danas NISAM očovječena. Nekako sam više spoj klocne ispod lijevog kotača mog hjundića, šalice okrhnute ručke i pepeljare s ćikovima koji bezglavo plaze iz nje. Ou maj geud... Tejk a hajk, shpitvuljak, tejk a hajk...