postumno

onomad kad je bog halfassed jošter bio mali, puk ga često zamjenjivaše za hromog brata mu kovača, te bi nerijetko neko uskliknuo ponesen dionizovom kapljicom "de onu Lemnos U Mom Oku, kruva ti..." ne bje mu to srcu milo jer vjerovaše kako plemenitosti svoje porad nikad ne bi ugrozio čast atene, koju je cijeloga život potajno obožavao, no dijelio je dobar dio bratove sudbe, što zabunom uslijed traga vatre na prstima, što padom s olimpa nakon što se, što nikako ne bje u skladu s blagom mu i krotkom naravi, po prvi puta drznuo podići ruku na zeusa kad je ovaj natuknuo kako odsustvo vatre nije što i plemenitost.

na zemlji halfassed odrastaše u znaku mira i vode, premda bi ponekad uzrokovao metež radi šale, kojoj bje neobično sklon. predbacivahu mu što i na olimpu, da je njegova neustašivost tamne i zle prirode jer u njoj nema hrabrosti već samo nepoštivanja života, no halfassed bi se na to samo smiješio, a kad bi osjetio da su ga ipak uzrujali, uzeo bi u ruke pločice i stilos i pokraćivao razlomke, što bi ga uvijek neobično brzo umirilo. vjerovaše halfassed čvrsto i predano kako mu čine nepravdu, jer bje pažljiviji prema ljudima od drugih bogova i često prilagođavaše svoje planove kako ne bi koga od njih ozlijedio.

godine su prolazile i s halfassedovim se pločicama gline počelo događati nešto strašno. trag vatre na njegovim prstima dugo je tiho pekao glinu i sve ih je više postajalo neupotrebljivo. kad bi okrenuo stilos da obriše neko pokraćivanje kako bi počeo iznova, začulo bi se samo zvonko klik-klik i razlomak bi ostajao takav kakav jest, nekad pokraćen, nekad samo polovično, a halfassed bi se sve češće zatekao kako svoje nakane provodi upravo kako je namislio, prepuštajući sada ljudima da prilagođavaju svoje planove i po volji naklapaju o tome odaje li to njegovo božansko porijeklo ili samo nečovječnost. nečovječnost je, znao je, samo dio čovječnosti, upravo kao što noga nije ništa manje dijelom tijela od glave. halfassed se, upravo poput svojih glinenih pločica, zapekao u čovječnosti.

Živa istina ... ne smijemo se zapeći :)

shit hepnz. ;)

Bog je pao na zemlju. U ruci mu ostade stilos kao podsjetnik na onu staru uzbekistansku "tko se stilosa laća, od stilosa i pogiba" Nema gore smrti nego umrijeti kao bog a istovremeno se roditi kao čovjek. Bome, sh(p)it stvarno hepnz. :)

ma samo nas krivo uče i muče. osnovat ćemo inšpekciju da utvrdimo i sankcionišemo introšpekciju. će da sankcionišemo svaku koja je necbecna da je samo igra i bezveze čačka ti... mečku.