D.O.O. ZVRNDI DRNDI ZDRNI ZGRMI ZDIMI

Bio neki siromašan i jednostavan čovjek. Uvečer, nakon zamornog rada, vraćao se kući slomljen i neraspoložen. Zavidno je promatrao ljude koji su se vozikali u automobilima ili sjedili u baru pijući pivo. „Njima je dobro“, gunđao je čovjek u tramvaju stisnut bez daha. „Oni ne znaju što znači trpjeti. Kad bi imali moj križ da ga moraju nositi!“
Bog je s mnogo razumijevanja i strpljenja slušao svakodnevne jadikovke siromašnog čovjeka.

I jedne večeri dočeka ga pri povratku kući.
-O to si ti, Gospodine! - reče čovjek iznenađen. – Nemoj me prekoravati. I sam znaš kako je težak križ koji si mi navalio na leđa.

Gospodin se blago nasmiješi:
- Dođi sa mnom. Dat ću ti mogućnost da izabereš drugi križ.

Čovjek se nenadano nađe u velikoj plavoj špilji. Arhitektura je odavala božanski izgled. Unutra je bilo naslagano mnogo križeva: malenih, velikih, obloženih biserjem, glatkih, hrapavih, teških, lakih…
- To su križevi koje ljudi nose. Odaberi slobodno koji želiš.

Čovjek radosno skine svoj križ i počne prebirati križeve.
Najprije je iskušao lagani križ, ali je bio poveći, neudoban za nošenje. Uze križ koji nosi biskup, ali je bio neobično opterećen odgovornošću i žrtvom. Pokuša staviti glatki križ, ali osjeti da ga silno žulja. Opazi i srebrni križ, ali osjeti samoću i napuštenost kad ga stavi na sebe. I tako ih iskuša sve, ali na svaki je imao prigovor

Napokon, u zapećku pronađe jedan križ, prilično istrošen od duge uporabe. Učini mu se kao stvoren za njega. Stavi ga na leđa i klikne:
- Uzimam baš ovaj križ. Dobro mi pristaje!

A Gospodin mu uputi blagi pogled i toga časa čovjek prepozna križ: bio je to njegov vlastiti križ, koji je bio odložio ulazeći u špilju i koji je nosio čitava života

U trgovini nakon dužeg isprobavanja cipela, žena kaže:
- Ove ću uzeti
- Gospođo pa u ovim cipelama ste idošli,i odgovara prodavačica..

Ja sam glup,
ja sam jak
ja sam Tonči Vrdoljak

Od svih ovih svakodnevnih jadikovki nekako mi se posljednja naviše sviđa.
...Link

zanimljivo za pročitati. baš me znaima jel bih ja odabrala svoj koji već nosim...ili pak neki drugi.

a i ovo s cipelama je nerijetko tako...haha...često su mi najbolje one koje imam na sebi...a od novih mi se često niti jedne ne sviđaju.

moj kriz...:)

(SLIKA_)http://tiny.cc/97cyo(_SLIKA)

nije on Tonči, već Tonći

Da svaki čovjek ima svoj križ , je čista simbolika jer zapravo ih ima mnogo više.
Ja bi spomenuo samo rano jutarnji ,kad mi je osim ustajanja i te kako veliki križ, tu posvađanu kosu primiriti, kao da se kosa sjelu noć borila i nakon toga svaka vlas dobila svoju neovisnost , pa bi na svoju stranu..
Izborr kravate u rano jutarnjim satima i nije toliki problem, bez obzira na boju sakoa, jer što luđe kombinacije to bolje Pa nije kombinacija crno boje za ljude, da izgledaju kao pingvini. Što šarenije to veselije.
No koje marke ili boje odabrati auto za posao, a da se uklapa u taj radni dan i godišnje doba, mi je doista pravi teški križ.
Odabrati marku ili boju ???. Uvijek je boja ipak nekako prikladnija danu nego marka.
Bacati novčić i tako odlučiti je malo demode , pa tko je vidio bacati novce u ova šugava vremena.
I tako se ja u ranojutarnjim satima uvijek odlučujem pogledati u nebeski svod ,pa koja boja prevladava tu ću boju automobila odabrati i ta će se upotpunost uklapati.
I tako ja svakog jutra kao neka blesa, gledam u nebesa. Dobro da je betoski pod samo jedne boje jer bi u njega gledao kao što svaki slon gleda u beton.
Srečom u tim rano jutarnjim satima nema duge Da je ima sigurno bi ona na ignore
I tako uz one boje neba : bijele , sive , modre, tamno plave, kad kad se pojavi i nekakav crni oblak, ja odlučujem na onu koja dominira.Često sam zbog tog buljenja, srečom sam sebi ispao blesa, ipak sam donosio odluke teške i dobro podnoseći svoj jutarnji križ....

on je toliko jak, da ima dvije najjače kvačice na C

Pun si zanimljivih priča... i ovu sam uploadala na svoj blog na blogeru (dopuštaš?)