D.O.O. ZVRNDI DRNDI ZDRNI ZGRMI ZDIMI

Profesor započne sat s punom čašom u ruci. Upitao je:
Što mislite, koliko je teška ova čaša?
- 50 gr,… 100 gr, … 125 gr… - nagađali su studenti.
-Ni ja ne znam. I dok je ne izvažemo, ne znamo. - rekao je profesor. - Ali ja sam htio pitati nešto drugo. Što će se dogoditi ako držim podignutu čašu nekoliko minuta?
- Ništa! - odgovore studenti.
Dobro. A ako je držim cijeli sat?
-Zaboljet će vas ruka - brzo odgovori jedan student.
Točno. A ako je držim cijeli dan?
- Ruka će vas početi jako boljeti, moguće je da će vam se ukočiti mišići, pa čak i cijela ruka.
Vrlo dobro. - nastavio je smireno profesor. - A dok se sve to događa je li se promijenila težina čaše?
- Ne! - odgovoriše studenti u glas.
Pa što je onda uzrok boli u ruci i grčenju mišića?!
Studenti se nađoše zbunjeni, situacija im je već ličila na zagonetku i svi zdušno počeše tražiti odgovor.
Što trebam učiniti da bih se oslobodio bola i tereta? -nastavi profesor.
- PUSTITE ČAŠU! - čuo se odjednom odgovor.
- Daaaa, to je to. To je odgovor. Pustite čašu! - uskliknuo je profesor.
To isto se događa i s našim problemima, našim teškim mislima. Misliti o njima nekoliko minuta je normalno, i u tome nema ničeg neispravnog ili pogrešnog. Ali ako ih zadržavamo u umu duže vrijeme, osjetit ćemo BOL. A ako to radimo jako dugo, previše dugo - osjetit ćemo ukočenost, nećemo biti u stanju raditi bilo što drugo.
Vrlo važno je razmišljati o određenim događajima ili doživljajima i izvoditi zaključke iz njih. No, važnije je znati kako osloboditi um od tih problema na kraju svakog dana… “pustiti da padnu” prije nego što utonemo u san.
Tako ćemo sebi uštedjeti veliki stres i napor i svako jutro ćemo se buditi svježi, vedri i odmorni.
Osjećat ćemo se ispunjeno novom snagom i lakoćom. I moći ćemo se izdići nad sve životne izazove.
I zato: PUSTI ČAŠU NA KRAJU SVAKOG DANA!

Lako je pisati , lako je govoriti.
kad bi bili odgajani u takvom duhuili vježbali ,možda bi ove riječi bilo mnogo lakše sprovesti u dijelo , ugraditi u naš sustav dnevnog djelovanja i življenja. Međutim svakodnevno gledamo i čitamo, da mnogo ljudi liježe i dižu se sa svojim problemima , a da na njihov ishod mogu utjecati u nekoj gotovo beznačajnoj mjeri
Posvečeno jednoj dragoj dopisivačici iz Chicaga

Link
Link

Uzrok je u kumulativnom djelovanju gravitacijske sile tijekom vremena, i mišići to ne mogu podnijeti, iako je masa čaše jednaka cijelo vrijeme ...

i kako pustiti čašu svaku večer?

vježbanjem.....
dok cijanofix ne oslabi......

hmmm

ajme pa ostala bih bez svih čaša u kući :-)

onda bi pila iz flaše , znaš onaj ...
- ženo sad češ malo iz flaše piti.....

ne znam taj :-)

malo je ezoteričan pa neću sad.....

i za to treba vježba..

Ovaj sajt bi morao ( po meni) ili je bio, pa ishlapio, idealno mjesto za ne po Sevkinom" Baci čašu visoko "nogla bi nekome pasti na glavu , nego pustiti čašu na pod, a da krhotine nekog ne ozlijede.
Nikako da bude mjesto gdje se prvo agresivni sadržaj čaše prospe u oči , a potom čaša u leđa ili najgore kad se baci svjetlosnom brzinom izravno u facu.....

pustim ja čašu navečer par puta
al mi vrag neda mira pa ju skoro toliko puta opet i podignem
:-)))

btw :
Kako sto e taa casa
polna so vino,

Taka e i mojto srce
polno s jadovi.

Daš da pijam mila
majko ,da se opijam,

Jadovite mila majko
,da zaboravam?

Ja poslusaj mili
sinko ,stara si majka

I da pies ,mili
sinko ,fajde si nema.

Ja zemi si ,mili
sinko ,puska berdanka,

I tam pojdi ,mili
sinko ,v gora zelena,

Tam ce najdes ,mili
sinko ,verna druzina,

Jadovite ,mili sinko
,ce zaboravis.

meni su najdraži profesori koji praktivno vježbaju ono što predaju
ova je vježbala, ali nije znala pustiti.
poslala sam ti nešto na pvt-e

Ma ne bi ja to ništa pušto, ja bih tu vodu popio. Da se okrijepim. A čašu bi na kraju polomio osmijehom.

http://www.dailymotion.com/video/x20zaq_thompson-twins-doctor-doctor_music

lajkam :)