postumno

Maloik je mitsko biće koje je napisalo pjesmu s najvećim brojem obrisanih stihova. Točan broj nije poznat jer je suočen s ogledalom na koje je naišao usred šume čučnuo, počeo opsjednuto pisati i bio tako prestravljen svakim stihom da ga je panično brisao u prašini pred ogledalom, osvrćući se u nerazumnom strahu da bi netko u pustoj noći mogao pročitati koju riječ. Pred zoru je iscrpljen stao i čučeći okrenuo leđa ogledalu, a iščašeno oko puno strave prestalo je tražiti čitače u noći i pokušavalo pogledati unatrag kao da će ga staklo i srebro mučki napasti s leđa. Legenda navodi kako je obrisao čitav spjev o jednom jedinom grijehu, sasvim malenom, beznačajnom i smiješnom za svakoga osim njega. Smiješnom za one koji su s njime dijelili taj grijeh jer ga nisu razumjeli. Bio je to čaroban grijeh kao što je čarobno Jackovo drvo izraslo iz graha. Tako čaroban da se zamatao u tisuće smjehova za one koje nije dotakao ili naprosto nestajao i spokojno jeo sendviče od ovčjeg sira i ljudskih duša na klupama kraj kojih su u neznanju prolazile gomile ljudi koje je progutao. Bio je to grijeh koji se u hodu gipko izvrtao i gutao vlastiti rep, te se isprva smatralo da je Maloik u šumi naišao na ogledalo jer je grijeh račvastim jezikom nehajno liznuo redove u kojima je jasno pisalo kako se Maloik ugledao u kapi guste tamne krvi dok se u noći bez mjesečine po navadi hranio duboko u trnjem prepletenom šipražju, te danas ne bi bio sačuvan niti ovaj fragmentaran, proturječan i zbunjujuć zapis da ne bje ježa koji je sasma slučajno na iglama iznio iz šume pregršt crvenih slova na lišću koje se zadesilo pod Maloikovim kopitima.


Povratak na kazalo
PRETHODNOMalacoda ~ M ~ MelkorSLJEDEĆE