postumno

Vjetar udara prozorima. Budim se i bunovan zatvaram prozor prema tihoj uličici s kišobranima i prozore prema parku vijorećeg drveća. Osjećam kako me zahvaća taj ritam uvijanja granja, prirodan prirodi ribljoj, neumoran slijed mekih valova glava prsa leđa zdjelica bedro potkoljenica stopalo, preklapa već na leđima kad glava ulazi u novi val i oči su mi poput Frodovih tihe zadovoljne i sretne jer dolazi vrijeme mojeg ritma i tihih ulica kojima se meko glasa voda pod kotačima prolazećih automobila. Jesen je.

http://www.youtube.com/watch?v=BtqPfFUu_uQ&feature=related

:))

piši :)))

pišem. :)

Ma hebeš te amplitude, maksimalne i efektivne veličine i onog omegu puta "t". Konstantne veličine znače mir. a ti vjetrovi i povjetarci... ništ koristi za te vjetroelektrane.

u mene se neka neobjašniva tuga uvuče s prvim jesenjim kišama, ali nije to "tužna" tuga...nego neka sanjiva, pospana...ugodna tuga, ako me razumijete...
Tuga od koje se ne plače, nego koja prisjeća na neke davne dane koje se pojavljuju u sjećanju kao jesenje magle...

Jel' amplituda gornja il' donja? Kao Volta Džontra.

više kao mars volta :D leega! jesam te našo, a? lolo moja dajem ti na znanje sila masi daje ubrzanje :D ovčice, nije to tuga, to su samo umekšani bridovi sreće ;)

Vi'š Pike, dobro ti reče da bi mogla biti i Mrduša.

sve je dobro dok nije D-mol....

Kao što jednoć oko dvajs do dva prešutje veliki pjesnik i filozof Bare, bolje demol nego demerol ;D

Uvijek sam tvrdila da je Bare jedan pametan dečec.... :-)))

Viš Pike, a meni je Atanasijević govorio da su dimovi uništili glazbu a ne molovi i durovi.

Meni se čini da su je dimovi samo obogatili... :-)

ona ljubavna koska je odlicna:

jebga V, bijah nadahnut :D

teško je biti sretan kada stigne jesen.

e da, to jeee teško, a lako je... full biti cool kad si tu :D