postumno

Istina, svaki kog si upoznala dijelio je karte

svaki pričajuć' da s kartama je gotov

Kad ponudila bi mu utočište

Znam takve ljude

Teško je za ruku držat bilo koga

što k nebu tek na predaju je pruža.



Skupljaš jokere što za sobom je ostavio

i shvatiš kako ostavio ti je malo

čak niti smijeha

Poput svakog djelitelja čekao je kartu

kartu jaku, kartu pravu

poslije koje dijelit više nikad neće morat

Još jedan Josip što očajnički traži jasle

Samo Josip koji traži neke jasle.



I tad, oslonjen na prozorsku dasku

reć' će jednog dana kako volju si mu

oslabila ljubavlju i toplinom utočišta

I uzet će iz novčanika

vlaka stari vozni red i reći

Rekoh ti kad dođoh da sam stranac

Rekoh ti čim dođoh da sam stranac



A sada opet novi stranac
moli da ne zamjeraš mu snove

k'o da prtljag su što ostavi ga netko drugi

Njega vidjela si već i prije

zlatnom rukom kako karte dijeli,

rukom što sad već cijelu izjela je hrđa

I igru svoju za sklonište je voljan mijenjat

Da, za sklonište je znanu igru voljan mijenjat



Pogled mrzak ti je na još jednog

umornog što karte polaže na stol

ko svetu igru da na žrtvu nosi

I dok sne svoje kao djecu uspavljuje

za leđima mu put već vidiš

poput cigaretnog dima što za njim se vuče

i naglo osjetiš da stariš.



Kažeš mu da uđe, sjedne

no tad okreneš se, sklonište je otvoreno

za njim vrata zatvoriti se neće

Stavi dakle svoju ruku na vrata puta samog

Otvaraju se, nemoj imat straha

Ljubavi, ti si ta što tu je stranac

Ti sad ljubavi si ta što tu je stranac



Znaš, čekao sam, siguran da

srest ćemo se međ našim vlakovima

Kad vrijeme je da opet vlakom krenem

I vjeruj, nikad ključ ne držah ja u ruci

odgovor što pružio bi na to

ili odgovor na nešto, išta drugo

Dok riječ na riječ on tako niže

ne znaš što je to što sada želi

On govori,

ti ne znaš što još želi.



Daj da nađemo se sutra već

na plaži, podno mosta što

na beskrajnoj ga nekoj rijeci grade

Tad odmah ode sa perona u

toplinu spavaćeg vagona

I shvatiš da tek utočište novo hvali

Shvatiš najzad da on stranac nikad bio nije

I kažeš, dobro, most a možda čak i prije...





...



Skupljaš jokere što za sobom je ostavio

shvatiš kako ostavio ti je malo

čak niti smijeha

Poput svakog djelitelja čekao je kartu

kartu jaku, kartu pravu

poslije koje dijelit više nikad neće morat

Još jedan Josip što očajnički traži jasle

Samo Josip koji traži neke jasle.





I tad, nagnut na tvoju prozorsku dasku

reć' će jednog dana kako volju si mu

oslabila ljubavlju i toplinom utočišta

I uzet će iz novčanika

vlaka stari vozni red i reći

Rekoh ti kad dođoh da sam stranac

Rekoh ti čim dođoh da sam stranac






(Pjesma o strancu, L.Cohen)

Dobro je.... stranger in the night , sida in the morning... ! ..btw... igra je lijepa dok se igra....


http://www.youtube.com/watch?v=RaIqzdy8jb8

naslonjen na prozorsku dasku reče..

http://youtu.be/goia4IjdOIs

http://www.youtube.com/watch?v=jjBwNIwaI2I

srest ćemo se međ našim vlakovima,....(jah !)

eh, hvala, gaf...

:) http://www.youtube.com/watch?v=yh1OWi1hJOk

we noticed :D