postumno

-Jednom je bilo jako hladno u Jasci. Jednom su mi rubovi kapaka prihvatili očne jabučice poput crvenkastih gumica za domaćinstvo dok sam gledao kako misli, ali poslije sam naučio gledati na niskim obrtajima da ne privlačim pažnju dok gledam.
-Šubi dum šubi dumb. – klimnula je ženka čvorka skakućući po oštrim stijenama na obali. Zima je stizala, valovi su mirno skidali zadnje ostatke teškog ljetnog makeupa i more je počinjalo biti lijepo.
-Jednom sam po njoj prosuo raskoš vremena i plutala je u njemu potpuno putena, rahlo joj je meso upijalo vrijeme i bridjelo od užitka zbog samog vremena, a ja sam se samo prikradao na prstima kako bih dodao vrijeme, tiho se izuzimajući, oduševljen tijelom koje je spremno, neumorno i bez imalo pohlepe upijalo vrijeme.
-Vruk! Brum! – kratko je potvrdio debeli baset i natraške se povukao pod klupu o koju je bila oslonjena gospođa u špricanom kratkom kaputu čvrsto stisnutom oko struka, s povodcem i cigaretom među ukočeno ispruženim prstima, očiju koje su uvijek djelovale kao da je netom plakala.
-Mislim da je to ono što ljudi pokušavaju kad prosipaju one latice ruže po posteljama, samo im je brže očerupati buket iz cvjećarne.
Baset je na tren provirio i opet podigao glavu tako da ga je klupa zaklanjala. Vidio sam samo jake krive noge kraj vlasničinih zelenih čizmica od antilopa. Park je još bio tamno zelen, a ljudi su polako stišavali svoje ljetne glasove. Kraj Konzuma je kuhani kukuruz prodavala lijepa mlada žena u plavoj kuti i prljavom prsluku podstavljenom umjetnim krznom. Kupio sam kuhani kukuruz i gotovo se uplašio njenog nezgrapnog i tupog glasa. Kasnije se Duggy beskrajno dobro zabavljala bacajući klip po platou pred kvartovskom slastičarnom i ja sam se radovao njenoj radosti misleći kako oglodani klip kuhanog kukuruza nije ni veća ni manja cijena od široke i svježe rijeke vremena, jedino što vrijedi je znanje što je kome i kada potrebno.

:)