Ručkić krčkić

Nemam samopouzdanja da mogu osvojiti svakog muškarca kojeg poželim; ali imam dovoljno samopoštovanja da to a) pokušam: b) da se pri tome ne služim svim raspoloživim sredstvima i c) da prihvatim i priznam (si) eventualni neuspjeh.

Za razliku od velike većine iskričarske populacije. I to ne samo kad je u pitanju osvajanje naklonosti suprotnog spola, nego naklonosti općenito. Predvodi ona koja je jučer kopirala teksturinu o pojmovima iz naslova, jerbo je neki nick (koji joj može biti sin i stoga vjerojatno nevažan) prije toga spomenuo da joj fali samopouzdanja. Dakle, ako morate pitati jel vam fali ili ne, tj. ne možete to procijeniti bez tuđeg mišljenja, definitivno vam fali. A ako tome posvetite golemu teksturinu, fali vam i samopoštovanja.

Jerbo to nisu identični pojmovi, što god neke popularne psihologinje rekle. Samopoštovanje je osjećaj za mjeru i granice. Uzmemo li početni primjer (osvajanje muškarca), samopouzdanje mi je klimavo, jer me iskustvo podučilo koliko su malobrojni oni koji se mogu nositi s mojom osobnošću i njenom nadogradnjom u znanju, vještinama, društvenom statusu i potrebama; ali to isto iskustvo me podučilo da sve navedeno bar privremeno bude zanemarivo ako spomenem pičku; ili je ponudim; a zasigurno je dugo, dugo nevažno ako spomenutu pičku znam ubaciti u igru, zatim je uskratiti, onda opet malo pokazati, namamiti, odbiti...

Ali, hebga, samopoštovanje mi to ne dopušta! Jerbo takvo "osvajanje" je pirova pobjeda: dobila sam ga jer sam zanijekala sebe, jer sam zatajila tko sam... Dobila sam ga zato jer imam nešto što ima ama baš svaka druga. Pa čak i ako mu je moja pička neodoljivo zanimljiva jako, jako dugo vremena, dobila sam ga samo zato jer sam dovoljno izdržljiva da se svedem na pičku i ne budem ja.

A to mi baš ne jača samopouzdanje.

Zato se stvarno čudim zrelim ljudima, koji su vjerojatno imali niz prilika steći i samopouzdanje i samopoštovanje u brojnim aktivnostima - poslu, među prijateljima, u plesu, zabavi, ma, bilo čemu, svatko je u bar jednoj aktivnosti dobar i zato je svatko imao prilike naučiti razliku između pravog samopouzdanja koje onda ishodi samopoštovanje i lažnjaka koji nas privremeno utješe ili služe za zavaravanje još naivnijih od nas - kad na ovome blogu, maleckom i nevažnom u hrvatskim, a kamoli svjetskim razmjerima, ne prezaju ni pred čime da bi zadobili sekundicu pozornosti, trunčicu naklonosti: ni pred pisanjem pornića, ni pred svađanjem s potpunim neznancima s kojima nemaju ama baš ništa, ni pred razgolićivanjem u svakom, doslovnom i prenesenom smislu. Evo, čudim se! Gotovo pjesnički.

A to čuđenje mi je praktički primarni motiv daljnjeg boravka ovdje. Jer, omaknu se i meni manjci, i samopouzdanja, i samopoštovanja... Ali, pametan čovjek uči iz svog iskustva, a mudar iz tuđeg.

Dakle: učim.
___________

Ne da mi se kuhati, zato ću tračati. A vi ćete to onda dalje razviti na svojim blogovima. Evo, danas npr. ona Oči boje duge: već sam nick ukazuje da želi biti dopadljiva - duga se svima sviđa, rijetka je pojava, postoji vjerovanje da donosi sreću onome tko je ugleda, plus je šarena, dakle, svatko u njoj može naći nešto što mu se dopada. A ova cilja na široku prihvaćenost. I zato histerično jurca od bloga do bloga, laprda bez imalo susprezanja (iliti samopoštovanja), glavno da joj je nick sveprisutan. Jerbo prethodna taktika ciljane komunikacije nije upalila; izgleda da je pogrešno izabrala. A dok je birala, držala se one strane koja joj se činila a) brojnijom i b) snažnijom. Ni u tome nije imala samokontrole: uplela se u spaćku koju nit je kužila, nit je u njoj važna bila. Nije joj smetalo što je "drmax" na Prizmi stalno oslovljava s "Oči boje govna" (reče mi to The Baba), glavno da joj se obraća... Tako joj ni sad ne smeta što je očito prezirem, doći će ona na svaki moj blog, jer to joj je "fora", ne, ona se usudi kod mene komentirati, štoviše, možda uspostavi i dijalog (dream on, darling!). Do danas je nisam izignorirala iz čistog pomanjkanja koncentracije.

ANERAK: ta bi na lakat progovorila tko je. Jerbo misli da je netko važan. Zato je izabral nick po kojem je lako pogoditi ime i prezime. E, kad nije nastala jagma da se to dokuči, onda ih je sama javno objavila na blogu. (Prije toga ih je dilala po peveteu, a ja sam ih doznala od neke dobre duše koja je mislila - pogrešno! - da bi me moglo zanimati. Moj pokojni muž i svekar su bili alfa i omega u njenom poslu, dakle, bez problema saznam sve o njoj, ali jebga - ne zanima me NIŠTA.) Ta je zericu lukavija od "okate": skužila je da bu imala više društva ako se odredi protiv We Are The Blog škvadre (iako mi uistinu jesmo blog, onaj koji je zanimljiv, kad smo ovdje i kad nam se to da biti) pa je odlučila izignorirati ključne. Naravno, nakon što pičke, pornjave i hendikepirano dijete nisu doveli do željenih rezultata. Samopoštovanje, darling! Biti bez samopouzdanja je čak i simpatično, uvijek sasvim shvatljivo, ali manjak samopoštovanja se teško oprašta!

E, sad sam ogladnila. Idem si nekaj skuhati, pa se vratim. Ima vas još.

Eh, sad kad sam se fino najela (izvrsne krvavice!), nemam volje razmišljati o ljigotinama. Dakle, za danas dosta. Uostalom, pozkazat će se oni sami, zar ne? :-))

Meni je Anerak ok.

sampouzdanje i samopoštovanje su vrlo često usko povezani, ali nije isto...moje laičko razmišljanje je da je osoba bez samopoštovanja uvijek i bez sampouzdanja, dok možeš, kako ti kažeš biti bez samopouzdanja ali ne toliko da prestaneš poštivati sebe...a to ima veze sa ćelijama u mozgu i koliko zapravo prepoznaješ te signale i kažeš samom sebi: sad je dosta još uvijek se poštujem dovoljno.

I nekako nisam stekla dojam da je zauzela čvrst stav protiv "nas".(jbt, mi fakat govorimo o njima i nama?!)hehheh..

Mislim da nisu.Samopouzdanje gradiš na osnovu mišljenja drugih.Uglavnom zahvaljujući mjerljivim rezultatima nečega.Samopoštovanje?Hmm..naučiš u djetinjstvu?Kajaznam..kad razmišljam o samopoštovanju uglavnom mislim na raznorazne granice koje postavljamo svijetu oko sebe.

Nisam je ovako procijenila zbog stava prema nama (mene ignorira, osim kad mi se obraća u naslovima svojih blogova), nego sam malo pratila kaj radi: prvo je bili "kavica", "jutreko", onda par dana nekakav pornić, onda kukulele imam bolesno dijete, onda opet "jutreko", "smajlek", "kavica", a jučer onoliko uzrujavanja oko singlićeve klasifikacije. Bljak! A šteta, jer je sasvim pismena i suvisla kad ne tepa.

A ako je istina ono što islim o samopouzdanju i rezultatima..do njih nerijetko dolazimo pomičući granice prema okolini.

Je, samopouzdanje nam daje uspjeh, ali prije svega (bar meni) osjećaj da sam učinila sve što mogu; čak i kad nije bilo neznamkako uspješno u očima drugih. Znala sam tipa koji je pak imao ovakvu filozofiju: "Ja sam uvijek najbolji. A to je zato jer ni ne pokušavam nešto u čemu ne mogu biti najbolji."

Pa sam se ponekad pitala frustrira li me micanje zato što se ne poštujem dovoljno.Ili se poštujem pa zato i frustrira?

:) pizdek.

Pa gle, ako smajlaš i jutrekuješ nekome s kim moraš obaviti određeni posao jer bez njega nemreš, frustrira, ali manje: kad smo si zacrtali neki cilj, to i nije osobita cijena, tim prije što je ugodnije raditi u ljubaznoj atmosferi. Ali ako smajlaš i jutrekuješ na sve strane, uvijek i svakome, bez obzira što ti hrpa njih ide na jetra i zapravo ne želiš niš imati s njima (ali želiš odobravanje, jer nemaš taj osjećaj vlastite vrijednosti bez vanjske valorizacije), onda ti to zbilja može lupiti na živce, trajno.

Ovisi.Mislim kako ekstremno ambiciozne ljude ne hebe samopoštovanje.Zato što im poštovanje kao takvo gotovo ništa ne znači.Vođeni su rezultatima.Samopouzdanjem.Samoljubljem.

Upitno mi je takvo samopouzdanje. Uostalom, to je korporacijski brainwashing. Znaš koga ja smatram osobom s najviše samopouzdanja koju sam ikad upoznala? Jednog svog studenta, sasvim osrednjeg. Radili smo neki test osobnosti (ono, ideš pustinjom s 5 ili 6 životinja, nemaš hrane, vode, svako toliko neku životinju moraš ostaviti, a svaka predstavlja neku karakternu osobinu, tj. prioritet): dakle, mali najvećma voli svoju familiju i frendove, sve drugo mu je sporedno, a ambicija na zadnjem mjestu. Zašto, pitam ga. "Pa, voljet će me i bez toga", odgovorio je.

Možda sam krivo nasađena..ali svaki put kad sam razmišljala poštuje li me netko dovoljno, najmanje sam mislila na to poštuje li mene (statičnu, kao biljku.Nekako mi to blesavo?) a više poštuje li ono što činim.

Još je mlad, rekla bih:)

Vjerojatno zato jer si (još uvijek) cjelovita osoba, jer se tvoji postupci ne razlikuju od tvojih htijenja.

Ostat će to njemu za cijeli život, marta. Ima dobre roditelje. Svaka dobra majka bi trebala tako odgojiti sina, a ne da se plaši nemilosti i uskrate ljubavi ako npr. postane stolar, a ne stomatolog.

Moguće.Možda je malac jednostavno "zdrav".

Ne samo sina, naravno! Mislim da je taj osjećaj, ta vjera da smo vrijedni ljubavi bez obzira na ustupke drugima i uspjehe u njihovim očima još važniji za žene.

Koliko znam, jest. Nije bio povodljiv za društvom, iako mu je bilo stalo do toga da ga frendovi vole. I sasvim je solidno studirao, natenane i s trojkama, ali dostižno :-))

O da.Meni je bilo fora odrastati.Otac-(Blek stena) s jedne, a majka i baka (meke k'o duša) s druge strane.Nadam se da sam posaugala fifti-fifti.

Uz punounutarnje borbe s krajnostima, priznajem.

(Anerak napisala blog)

Ja sam tek oko 40. skužila da ti Blek stene mogu biti stvrdi samo ako netko pristane biti mek; a da su ti "mekani" čelične volje omotane perjem. Priznajem, dugo sam svoje vrijeme i svoje potrebe smatrala nekak manje važnima nego tuđe. A onda sam se raspizdila. Mislim da još uvijek pizdim, ali sad retroaktivno, jerbo sad znam postaviti granice.

Jel? Jel dug?

Hehe, ovog puta ide asocijativnom taktikom: veliš penis, a asocijacija je...? ;-)))

Ili je to obračun sa singlićem? Vidim da je on danas nekaj opet penisovao...

Mislim da je obračun:)Ali mi je tema zanimljiva.

Ufff, meni bogme već dozlogrdila... Idem objesiti veš, bajbaj!

:) Cmok!