Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

U moju veliku zgradu doselio novi susjed.
Nije to neka vijest, jer ljudi se svakodnevno iseljavaju, useljavaju, osobito kod nas, gdje ima stotinjak stanova pa i ne stigneš pohvatati konce, skužiti s kojeg je tko kata, a tamo ... već ga nema.
Ail, ovaj novi susjed je bio vrlo zgodan samac, koju godinu mlađi od mene, šarmantan, ugodan, nasmijan, susretljiv,... Pridržava vrata, pozove lift, ponudi se ponijeti vrećice iz Konzuma, a sve uz neodoljiv osmijeh...
Čovječe, kako mašta proradi !
S dvije susjede povremeno popijem kavu, družimo se, malo tračamo (ovo ne bih javno priznala, naravno, ali kada nam živopisni susjedi uvijek daju materijala, ne ostaje nam drugo) ...
Jedna je nedavno razvedena, druga je još djevojka (od 40 i sitno, ali, nije to tema ove priče) a ja sam raspuštenica sa već dosta staža iza sebe...
I naravno, novi nam je susjed bio omiljena tema, raspredale smo priče, slagale kockice, pretpostavljale, nagađale, zaključivale.
I nije nam bilo jasno kako to da, naočigled poželjan muškarac, živi sam, nigdje ženske osobe, ni u tragovima..
Sigurno je imao neku vješticu i sada se oporavlja od gadnog razvoda...ili ga je ostavila pred oltarom....ili još nije našao ženu svog života.... ili ....
Svaki put smo imale novi scenarij.
A onda je susjed počeo šetati malog slatkog psa, a ja sam, odjednom, počela malo češće šetati našeg...i pazila sam da ipak ne izlazim u trenirci koja ima bijele flekice od domestosa i pogledavala kako mi izgleda kosa prije nego uzmem povodac ...
Nikad se ne zna koga mogu sresti dok čekam da se kujica pokaka...
I zbilja smo nekoliko puta vodili, onako, površan susjedski razgovor dok smo se sreli sa psima, radi zanimljiv posao, povremeno ode na koncert, ne izlazi previše jer nosi posao doma, voli da mu prijatelji svrate vikendom, kuha im jer mu je to hobi, čime se zarazio kada je živio sam u Londnu prije nekoliko godina ...
Wow...
Imale smo još više materijala za naše ženske kave..
Prije mjesec dana otrči moja kujica prema nekom psu, a ja u panici za njom, tjera se, još je nismo sterilizirali, pa...
No, gdje sam oni stala?
Da!
Kad tamo susjedov pas. Ja se poradovala, već namjestila smješak i razmišljam o čemu ćemo se ovaj put raspričati ( da svima bude jasno, samo u mojoj glavi, mi smo puno pričali) kada se ukaže iza ugla..a ono...iznenađenje
Ne šeće susjed svog psa
Nego...novi susjed !
Koji se doselio u isti stan.
I prepoznao je mog psa, jer mu je njegov D pričao o slatkoj kujici koja živi kat ispod i ljubaznoj vlasnici.
I predstavio se, i baš mu je drago da smo se upoznali i pruža ruku i smješka se...
A ja? Baš bih voljela da sam bila u mogućnosti vidjeti svoju facu dok sam povezivala konce, sjetila se naših ženskih kava, naših scenarija i pružala čovjeku ruku i izgovarala ......i sada nemam pojma što...
I ono što je vjerojatno bilo očigledno, mi nismo vidjele jer nismo željele...
Bilo je puno zabavnije misliti da će neka od nas, u najluđim snovima, završiti s njim nego da čovjek nema ženu svoj života, nego muškaraca...
I dalje je ljubazan, nasmijan, ugodan, naravno...
Samo što ja ne pogledavam u ogledalo i ne pazim kako se oblačim kada izvedem psa u šetnju...
I opet griješim, kada bolje malo razmislim.
Ima još vlasnika pasa koji čekaju žene svog života, samo ja šećem oko krivog parkića ili kvarta...
Zbilja, stvari često nisu kao što se čine...

Možebit i sad stvari pogrešno vidiš ..ipak se ušminkaj za susjede :))
Braća?? Frendovi?? Kolege s posla dijele stanarinu??
Ima varijacija na temu, pogotovo ako su komentirali susjedice sa pesekima :))

A ne, ne...
Zbilja su životni partneri, ali ja sam se dobro nasmijala sama sebi i našim kavama gdje smo razbijale glavu zašto je čovjek sam, a ono...
:-)))

Nakon dvije rečenice shvatih kraj ccc

eto ti ga na, to je demokracija, jadni mi, vi i oni! šmrc!

Šmrc...